Udruženje Resursni Aarhus centar u BiH podnijelo je Glavnoj kantonalnoj tužiteljici Kantona Sarajevo opsežnu pritužbu na Naredbu o neprovođenju istrage u predmetu koji se odnosi na višegodišnje nelegalno odlaganje građevinskog otpada u neposrednoj blizini izvorišta pitke vode u Sarajevu.
Kako je navedeno u saopštenju Aarhus centra, pritužba osporava zakonitost odluke Kantonalnog tužilaštva, ukazujući na ozbiljne propuste u utvrđivanju činjenica, selektivnu ocjenu dokaza i izostanak ključnih istražnih radnji.
Riječ je o predmetu u kojem je Aarhus centar još 2023. godine dostavio obimnu krivičnu prijavu, potkrijepljenu zahtjevima za pristup informacijama, odgovorima institucija, inspekcijskim nalazima, fotografijama, video zapisima i drugom dokumentacijom prikupljanom tokom višemjesečnog rada. Uprkos tome, Tužilaštvo je zaključilo da ne postoje osnovi sumnje za sprovođenje istrage. Istovremeno, iz same odluke proizlazi da su inspekcije izlazile na teren, utvrdile nezakonito odlaganje otpada, izricale prekršajne naloge i dogovarale aktivnosti sanacije, što dodatno otvara pitanje kako je moguće tvrditi da ne postoje elementi nijednog krivičnog djela.
Iz udruženja ističu da posebno zabrinjava činjenica da Tužilaštvo u obrazloženju ove odluke navodi da je još 03. juna 2026. godine u povezanom predmetu broj T09 0 KTPO 0203680 25 već donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv pravnog lica MEVLUDIN COMMERC d.o.o. Sarajevo i odgovornih osoba, iako Aarhus centar u BiH nikada nije zaprimio tu odluku, niti mu je omogućeno da iskoristi zakonsko pravo na pritužbu.
– Smatramo da se time ozbiljno dovodi u pitanje transparentnost postupanja Tužilaštva i pravo podnosioca prijave na djelotvoran pravni lijek – navedeno je u saopštenju.
Pritužbom se od Glavne kantonalne tužiteljice zahtijeva ukidanje osporene odluke, sprovođenje istrage, pribavljanje kompletne dokumentacije, saslušanje svih odgovornih osoba te sprovođenje stručnih vještačenja iz oblasti hidrogeologije, zaštite životne sredine i upravljanja otpadom, jer bez takvih dokaznih radnji nije moglo zakonito zaključiti da ne postoje osnovi sumnje za počinjenje prijavljenih krivičnih djela.
Pročitajte još:
- Požar na deponiji kod Priboja ponovo otvorio pitanje odlaganja otpada u ovom dijelu Srbije
- Kanton Sarajevo povećao količinu reciklirane ambalaže za skoro 80 odsto
- Na području BiH više od hiljadu nelegalnih deponija
Izvršna direktorica Aarhus centra u BiH, Emina Veljović, istakla je da je u Aarhus centru u BiH aktivna od 2015. godine te da je za to vrijeme podnijela desetine krivičnih prijava u vezi sa teškim slučajevima uništavanja životne sredine.
– Uz svaku prijavu dostavljali smo opsežnu dokumentaciju – prikupljali dokaze, analizirali propise, obilazili teren, pribavljali službene informacije i praktično radili posao koji bi trebali raditi brojni nadležni organi. Često imam osjećaj da, osim što sam pravnik, moram biti i inspektor, i forenzičar, i sudski vještak kako bih uopšte uvjerila institucije da istraže ono što je očigledno – precizirala je Veljović.
Ona je dodala da za više od deset godina rada još nije doživjela da je bilo koje tužilaštvo u Bosni i Hercegovini utvrdilo krivičnu odgovornost za ozbiljno onečišćenje ili uništavanje životne sredine.
– To je poražavajuća činjenica za pravnu državu i šalje opasnu poruku da su okolišni kriminal i ugrožavanje zdravlja građana praktično bez ozbiljnih posljedica. Zbog svega navedenog, moram se složiti sa brojnim kolegama iz okolišnog sektora koji tužilaštva, kada je riječ o okolišnim predmetima,nazivaju ‘smjeholaštvom’. To nije izraz nepoštovanja prema pojedincima koji profesionalno rade svoj posao, već izraz dubokog razočaranja sistemom koji godinama ne uspijeva pružiti djelotvornu krivičnopravnu zaštitu životne sredine – kaže Veljović.
Aarhus centar u BiH očekuje da Glavna kantonalna tužiteljica pažljivo razmotri podnesenu pritužbu, otkloni uočene procesne nedostatke i osigura da ovaj predmet bude ispitan na temelju svih raspoloživih dokaza, a ne zatvoren bez sprovođenja ključnih istražnih radnji.
– Bosna i Hercegovina je potpisnica Aarhuske konvencije, a zaštita životne sredine predstavlja ustavnu, zakonsku i međunarodnu obavezu svih javnih institucija. Ako ni predmeti koji se odnose na moguće ugrožavanje izvorišta pitke vode ne predstavljaju dovoljan razlog za provođenje ozbiljne istrage, postavlja se pitanje koji će okolišni kriminal uopće biti procesuiran? – pitaju se u Udruženju.
Energetski portal