Problem negativnog uticaja na ozonski omotač, doveo je 1987. godine do usvajanja Montrealskog protokola, koji je na snagu stupio 1989. godine. Kao međunarodni sporazum, imao je za glavni cilj da se zaustave upotreba i proizvodnja onih supstanci koje uništavaju ozon, a među njima je hlorofluorougljenik (CFC).
Iako je trebalo CFC zamijeniti manje štetnim supstancama kao što je hidrohlorofluorogljenik (HCFC), i ova alternativa je bila jak gas staklene bašte. Zbog toga su naknadno amandmanima na protokol, postavljene nove smjernice za njihovo postepeno izbacivanje. Riječ je o Kopenhagenskom amandmanu iz 1992. godine, kao i o Pekinškom amandmanu iz 1999. godine.
Nova studija, objavljena u časopisu Nature Climate Change, pokazala je da su atmosferski nivoi ovih gasova svoj vrhunac dostigli nekoliko godina prije datog roka. Preciznije, najviši nivoi su dostignuti 2021. godine i od tog trenutka su u opadanju. I ranije se pominjao uspjeh koji je ostvaren Montrealskim protokolom, a ovom studijom je još jednom potvrđen.
Kako se navodi, trend opadanja posebno je vidljiv na sjevernoj hemisferi.
Pročitajte još:
- Evropska borba sa PM2.5 i PM10 česticama, azot-dioksidom (NO2) i ozonom (O3)
- Da li smo korak naprijed ili nazad u dostizanju kvalitetnijeg vazduha?
- Edukacijom do sigurnijeg upravljanja električnim i elektronskim otpadom
Ipak, treba istaći da izazov i dalje stoji pred nama, zato što ove supstance nisu u potpunosti ukinute i pod kontrolom. One se i dalje koriste kao sirovina u nekim drugim hemijskim procesima.
Čovječanstvo se sa upozorenjem na značajno stanjivanje ozonskog omotača, suočilo prvi put 1985. godine. Najnovije procjene pokazuju da se očekuje da će se ozonski omotač do 2040. godine vratiti na nivoe prije 1980. godine. Međutim, na području iznad Antarktika došlo je do većeg gubitka ozona, zbog čega se oporavak očekuje tek oko 2066. godine.
Klimatske promjene i globalno zagrijevanje, ne idu u korist oporavku ozonskog omotača. Kako se ove supstance u najvećoj mjeri nalaze u rashladnim uređajima, a globalno zagrijavanje zahtijeva i dodatnu upotrebu ovih uređaja za hlađenje prostora, ali i hrane, potrebno je što prije pronaći bezbjedne i ekološki prihvatljive tehnologije.