U trenutku kada digitalna transformacija, vještačka inteligencija i energetska tranzicija sve snažnije oblikuju razvoj privrede, sektor data centara u Srbiji dobija svoje institucionalno uporište. Nedavno osnovana Data Centar Asocijacija Srbije (DCAS) ima za cilj da okupi ključne aktere ovog rastućeg eko-sistema, artikuliše zajedničke stavove industrije i postane relevantan sagovornik države, regulatora i međunarodnih partnera.
Asocijaciju su osnovali Jelena Pejković iz kompanije Schneider Electric, Miloš Smiljanić iz kompanije Enel PS, Danilo Savić iz Data Cloud Technology d.o.o. i Slobodan Aleksić iz Rittala, sa namjerom da kroz zajedničko djelovanje doprinesu razvoju održive, konkurentne i tehnološki napredne digitalne infrastrukture u Srbiji. O strateškim ciljevima u narednom periodu, prelasku iz ere klasičnih data centara u eru takozvanih AI fabrika, kao i o ključnim izazovima – od energetike i regulative do kadrova i održivosti – razgovarali smo sa Jelenom Pejković, direktorkom Data Centar Asocijacije Srbije.
Data Centar Asocijacija Srbije je tek osnovana. Šta je bio ključni povod za njeno osnivanje i koji problemi ili potrebe na tržištu su pokazali da je jedno ovakvo udruženje danas neophodno Srbiji?
– Data Centar Asocijacija Srbije (DCAS) nastala je kao odgovor na ubrzanu digitalizaciju privrede i društva, rastuće oslanjanje na digitalne servise i potrebu da se sektor data centara u Srbiji sistemski predstavi i zastupa pred institucijama, tržištem i međunarodnim partnerima. DCAS je osnovana kao neprofitno, strukovno udruženje koje okuplja kompanije i stručnjake iz ove oblasti, s misijom da promoviše razvoj digitalne infrastrukture, najbolje prakse i standarde, te edukuje donosioce odluka i javnost o značaju data centara za ekonomiju i suverenitet podataka. Jedna od važnih uloga DCAS-a je zastupanje interesa svojih članova pred javnim institucijama i regulatornim tijelima, ali i budućim investitorima. Kroz zajednički rad na prijedlozima uređenja, standarda i zakonskih okvira, članovi imaju priliku da utiču na kreiranje povoljnog poslovnog ambijenta za sektor data centara. Kolektivni glas kroz udruženje ima daleko veći uticaj nego pojedinačni nastupi, a DCAS omogućava platformu za dijalog sa svim relevantnim akterima.
U FOKUSU:
- Izazovi, inovacije i održivost: EKC tri decenije kasnije
- Nevidljiv izvor solarne energije za drevne građevine
- Nina Stanarević umjetnički zanat posvetila ekologiji i održivim praksama
Koji su osnovni strateški ciljevi Asocijacije u narednim godinama i na koji način planirate da doprinesete razvoju data centar industrije u Srbiji?
– Naš statut ima nekoliko jasnih stubova, ali vjerujem da će ciljeva biti više, jer nove ideje i uvide očekujemo od svih budućih članova. DCAS će artikulisati zajedničke stavove industrije u kreiranju zakonskih i regulatornih okvira (energetika, održivost, bezbjednost, standardi), te poslužiti kao jedinstvena tačka saradnje sa državom. Dalje, DCAS postaje platforma za saradnju članica i razmjenu iskustava, pruža priliku za rad na zajedničkim projektima, daje vidljivost i prostor za otkrivanje novih poslovnih prilika, bez direktnog komercijalnog djelovanja udruženja. Kroz stručne skupove, radionice i saradnju sa akademskim institucijama, DCAS će ubrzati formiranje lokalne berze talenata za ovaj rastući segment tržišta. Jedan od ciljeva je pozicioniranje Srbije i lokalnog tržišta kroz nastupe na međunarodnim događajima, kao i privlačenje stranih investitora.
Sve češće se govori o prelasku iz ere klasičnih data centara u eru tzv. AI fabrika. U čemu je suštinska razlika između ova dva koncepta i gdje se Srbija trenutno nalazi u tom procesu?
– Danas sve češće govorimo o prelasku iz ere klasičnih data centara u eru takozvanih AI fabrika i ta razlika je daleko dublja od pukog tehnološkog unapređenja. Tradicionalni data centar je, prije svega, infrastruktura koja pouzdano čuva, obrađuje i isporučuje podatke. On je „motor” digitalnih servisa, optimizovan da radi stabilno, efikasno i bez prekida. AI fabrika, međutim, funkcioniše kao proizvodni pogon nove generacije. Ako posmatramo njen rad kroz ekonomsku logiku, ulazi su joj energija i procesorska snaga, najčešće u vidu naprednih GPU/TPU akceleratora, a izlaz su tokeni – osnovne jedinice vještačke inteligencije, odnosno konkretna inteligencija i vrijednost koju sistem generiše. To je trenutak kada objekat prestaje da bude samo infrastruktura, a postaje aktivni proizvođač inteligencije, sa potpuno drugačijim zahtjevima po pitanju snage, hlađenja, mrežne propusnosti i operativnog dizajna. Srbija je danas u fazi ranog prelaska – imamo stabilnu bazu tradicionalnih data centara i prve ozbiljne državne i komercijalne kapacitete, ali smo tek na početku izgradnje infrastrukture koja će moći da podrži AI-gustine, napredno tečno hlađenje i mrežne infrastrukture visokih performansi. Ono što je važno jeste da postoji jasna svijest, interes i momentum – i u industriji i u javnom sektoru – da se ova tranzicija razumije, isplanira i podrži. Zato ćemo se u DCAS-u intenzivno baviti ovim pitanjem. Upravo ta transformacija – od čuvanja podataka ka proizvodnji inteligencije – biće jedna od najvažnijih tehnoloških promjena u narednoj deceniji i želimo da Srbija bude njen aktivni učesnik, a ne pasivni posmatrač.
Intervju vodila: Milena Maglovski
Intervju u cjelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala DIGITALIZACIJA