Tresetišta, koja karakterišu organsko i vlažno zemljište, imaju izuzetan značaj u očuvanju biodiverziteta i ublažavanju klimatskih promjena, skladištenjem ugljen-dioksida i pružanjem efekta hlađenja globalne klime. Međutim, uslijed klimatskih promjena i ljudskih aktivnosti, ovi ekosistemi su ozbiljno ugroženi. Posebno je ugrožen jugoistočni dio Perua, regija Madre de Dios, gdje zanatsko rudarenje zlata traje već decenijama. Intenziviranje rudarske eksploatacije u posljednjim godinama postavlja ozbiljan izazov za očuvanje ovog dijela Amazonije, ali i oslobađanje zarobljenog ugljen-dioksida.
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Environmental Research Letters koristilo je podatke dobijene iz snimaka satelita Landsat, koje je razvila NASA, a koji prate ovo područje više od 35 godina. Na osnovu tih podataka sprovedena je analiza širenja rudarenja zlata na području tresetišta u Amazoniji, duž aluvijalne ravnice rijeke Madre de Dios, gdje se talože sedimenti koje rijeka nosi, stvarajući plodno zemljište koje je od ključnog značaja za lokalnu poljoprivredu i ekosisteme.
Istraživači su otkrili da je više od 550 hektara tresetišta izgubljeno uslijed rudarenja, što dovodi do oslobađanja emisija između 200.000 i 700.000 tona ugljen-dioksida. Posebno zabrinjava rast intenziteta rudarenja, uzimajući u obzir da je do čak 55 odsto ovog gubitka nastalo u posljednje dvije godine.
Pročitajte još:
- DR Kongo planira da zaštiti 550.000 kvadratnih kilometara najveće preostale tropske šume
- Osnivanje Globalnog instituta za upravljanje jalovinom – Cilj nulta šteta za ljude i prirodu
- Globalni atlas tresetišta 2024 – ugroženi prirodni trezori ugljenika
Iako rudarenje unutar tresetišta trenutno čini oko devet odsto ukupnog rudarenja, procjenjuje se da bi ovaj udio do 2027. godine mogao da poraste na 25 odsto. Dalja istraživanja pokazuju da od 219 tresetišta, njih 63 pokazuju znakove rudarenja, čime je ugroženo više od 10.000 hektara tresetišta, a što može da dovede do oslobađanja čak i 14,5 miliona tona ugljen-dioksida.
Problem zaštite ovog područja ostaje nedovoljan broj organa koji bi sprovodili zakon. Ukoliko se ne preduzmu hitne mjere, šteta na ovim tresetištima mogla bi da postane trajna, dovodeći do globalnih posljedica.
Tresetišta su izuzetno važna i zbog svoje uloge u očuvanju biodiverziteta, jer pružaju stanište mnogim jedinstvenim biljnim i životinjskim vrstama, poput orangutana i orhideja. Značajna su i kada je riječ o regulaciji vode, njenom prečišćavanju i kontroli poplava. Međutim, njihovo isušivanje dovodi do sleganja zemljišta, što povećava rizik od poplava, posebno u priobalnim područjima.