Prelazak na obnovljivu energiju donosi različite promjene, kako u dinamici trgovine energijom, međunarodnoj zavisnosti i geopolitičkom pejzažu, tako i u energetskoj sigurnosti. Evolucija energetskog sistema zahtijeva nove strategije u oblikovanju međuzavisnosti i jačanju otpornosti energetskog sektora.
Pitanje energetske sigurnosti nekada se dovodilo u vezi samo sa snadbijevanjem fosilnim gorivima. Međutim, neka dešavanja, učinila su da energetska sigurnost dobije na važnosti i da se sagleda iz šireg ugla.
Novi izvještaj koji je objavila Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA), pod nazivom Geopolitika energetske tranzicije: Energetska bezbjednost (eng Geopolitics of the energy transition: Energy security) ukazuje na nekoliko velikih promjena koje su uticale na energetsku sigurnost. Preciznije, kako se navodi, tri globalne promjene imaju potencijal da kritično utiču na budućnost energetske sigurnosti i to su geopolitičke promjene, globalna energetska tranzicija i klimatske promjene.
Kada je riječ o geopolitičkim promjenama, tu treba pomenuti kao primjer socijalne i ekonomske posljedice pandemije COVID19 koje su uticale na globalnu trgovinu. Takođe, veliki uticaj ima ekonomska kriza koja je zadesila gotovo cijeli svijet, kao i povećani incidenti i konflikti između i unutar zemalja, sankcije, prekidi u lancu snabdijevanja i drugo.
Globalna energetska tranzicija, odnosno prelazak na obnovljive izvore energije, ima značajan uticaj na energetsku sigurnost. Štaviše, OIE su postali važan dio energetske suverenosti i sigurnosti za mnoge zemlje. Iako obnovljivi izvori energije sve više zamjenjuju fosilna goriva, narednih decenija neke zemlje će ostati zavisne od fosilnih goriva. Međutim, kako se sve više prelazi na OIE, cijene fosilnih goriva će postati sve manje predvidive, što može da dovede do nesigurnosti. Proces energetske tranzicije zahtijeva pažljivo planiranje i političke odluke zbog složenosti, jer treba istovremeno balansirati da tranzicija napreduje, ali da bude pravedna i da se prati uticaj na ekonomiju i društvo.
Pročitajte još:
- ŠTA JE POREZ NA SUNCE – ZBOG ČEGA NEKE ZEMLJE „KAŽNJAVAJU“ PROZJUMERE?
- SARADNJA ZEMALJA BALTIČKOG MORA ZA RAZVOJ ENERGIJE VJETRA NA MORU
- IRENA: REKORDAN RAST OIE, ALI NAPREDAK MORA BITI PRAVIČAN
U vezi sa tim, treba istaći da razvoj OIE nije razvnomjerno raspoređen na globalnom nivou. Najveći dio investicija i razvoja zelene tehnologije koncentisan je u nekoliko regiona i to uglavnom bogatijim i razvijenijim.
Postavlja se pitanja da li će OIE dovesti do manje zavisnosti među zemljama i na taj način uticati da bolju energetsku sigurnost. Ovo je dosta široko pitanje, koje treba razmotriti iz više aspekata.
Na primjer, neki obnovljivi izvori kao što su sunce ili vjetar dovode do decentralizacije i ne zahtijevaju toliko zavisnost od drugih zemalja, zato što je ovaj izvor dostupan u svakoj zemlji. Oni drugi, kao što je vodonik, ipak stvaraju nove obrasce međunarodne trgovine i međusobne zavisnosti od uvoza i izvoza. Vodonik stvara međuzavisnost u smislu izgradnje infrastrukture za prenos, ali je manje zavisan od nafte i prirodnog gasa. Kako se objašnjava, vodonik može da se proizvodi na mnogim lokacijama, što je čini manje osjetljivom na političku manipulaciju.
Ono što ostaje kritično, kada je riječ o zavisnosti, jeste tehnologija koja je potrebna za proizvodnju obnovljive energije. To uključuje i zavisnost od metala i drugih resursa koji su potrebni za proizvodnju tehnologije. Naime, države koje proizvode tehnologiju zavise od uvoza ovih resursa iz onih država koje ih rudare. Dalje, ostale države zavise od uvoza čiste tehnologije od onih koje iz proizvode. Tehnologija je kritična i zato što može da bude skupa i nedostupna za zemlje u razvoju i nastajanju.
Postojanje zavisnosti se ne isključuje, naročito kada je riječ o trgovini električnom energijom, vodonikom, kritičnim mineralima i čistom tehnologijom ali i zbog interkonektora preko granica, međutim ona postaje drugačija u odnosu na onu koja je u vezi sa naftom ili gasom. Pojašnjenja radi, ukoliko se nafta ne isporuči, proizvodnja energije momentalno prestaje. Sa druge strane, ukoliko se prekine dalji uvoz čiste tehnologije, postojeća tehnologija će i dalje moći da proizvodi energiju, samo neće biti implementacije novih. Ovdje se misli na solarne panele, baterije, tehnologiju za skladištenje energije i drugo.
Slično je i kada je riječ o kritičnim mineralima, međutim ukoliko dođe do prekida uvoza, na srednjem i dugom roku oni mogu da se recikliraju, a često i da budu zamijenjeni alternativnom zahvaljujući inovacijama.
U osnovu OIE ima potencijal da ponude veću stabilnost i otpornost zbog široke dostupnosti, što ih čini da budu manje podložni geopolitičkoj kontroli i manipulaciji.
Na kraju, na energetsku sigurnost imaju uticaj i klimatske promjene koje dovode do sve ekstremnijih vremenskih neprilika, kao što su oluje, poplave ili suše, koje utiču na rad čiste tehnologije i njihove prateće infrastrukture.
Katarina Vuinac
