Elektrifikacija transporta, integracija obnovljivih izvora energije i primjena digitalnih rješenja više nisu pitanja daleke budućnosti, već konkretni izazovi sa kojima se danas suočavaju lokalne zajednice, donosioci odluka i privreda širom regiona. O ovim temama, ali i o realnim dometima održive mobilnosti, institucionalnim kapacitetima, finansijskim modelima i ulozi znanja u uspješnoj tranziciji, razgovarali smo sa Vedranom Kirinčićem, vanrednim profesorom i upravnikom Zavoda za elektroenergetiku na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
Vaša profesionalna biografija snažno je povezana sa čistom energijom, održivom mobilnošću i digitalizacijom. Kako biste opisali svoj profesionalni fokus danas i na kojim ste sve projektima angažovani – u Hrvatskoj i šire?
– Moj profesionalni fokus danas usmjeren je na povezivanje energetske tranzicije i održive mobilnosti kroz konkretne, primjenljive projekte na lokalnom i regionalnom nivou. Kao konsultant za energetsku tranziciju, bavim se razvojem investicionih koncepata koji obuhvataju proizvodnju energije, elektrifikaciju saobraćaja i digitalna rješenja u jedinstvene sisteme koji su tehnički izvodljivi i finansijski održivi. Radim sa gradovima i opštinama na projektima koji integrišu OIE, infrastrukturu za punjenje EV, energetske zajednice i pametno upravljanje energijom, dok sam kroz EU inicijative uključen i u projekte širom regiona. Paralelno s tim, kao član akademske zajednice, snažno sam fokusiran na prenos znanja i jačanje kapaciteta lokalnih i regionalnih aktera, kako kroz brojne panele i radionice, tako i kroz novi univerzitetski predmet Energetska tranzicija u saobraćajnom sektoru, jer se u praksi pokazuje da bez ljudi i institucija koje razumiju sistem nema dugoročne tranzicije, što je i motiv učestvovanja u radu novoosnovanog Hrvatskog udruženja eMobilnost. Moj interes je zato uvijek na spoju tehnologije, finansija i stvarne primjene na terenu.
Održiva mobilnost postaje jedan od ključnih stubova energetske tranzicije. Kako ocjenjujete trenutno stanje održive mobilnosti u Hrvatskoj i gdje se ona realno nalazi u odnosu na ciljeve koje je postavila EU?
– Održiva mobilnost u Hrvatskoj posljednjih godina napreduje, ali i dalje više kroz pojedinačne iskorake nego kroz sistematski planiran razvoj. Vidimo rast broja električnih vozila, prve ozbiljnije projekte elektrifikacije javnog prevoza i ulaganja u infrastrukturu, ali ti pomaci još uvijek nisu dovoljno povezani sa energetskim sistemom i prostornim planiranjem. U odnosu na ciljeve Evropske unije, Hrvatska trenutno zaostaje, prije svega zbog sporije implementacije i nedostatka integrisanog pristupa koji bi povezao saobraćaj, obnovljive izvore energije i mrežnu infrastrukturu. Tehnološki gledano, rješenja su dostupna i provjerena, ali izazov ostaje u organizaciji, finansiranju i jačanju kapaciteta na lokalnom nivou. Ciljevi EU su izuzetno ambiciozni, ali dugoročno dostižni, ali samo ako se sa nivoa strategija pređe na sistemske i koordinisane projekte sa jasnom operativnom i finansijskom logikom.
U FOKUSU:
- Reciklaža i podizanje ekološke svijesti u opštini Brod
- Kako digitalizacija mijenja upravljanje mineralnim resursima u Srbiji
- Tranzicija sa vizijom: Šta BiH može naučiti iz grčkog modela
Šta biste izdvojili kao najveće uspjehe Hrvatske u oblasti održive mobilnosti do sada i čije je zalaganje najviše doprinijelo tim rezultatima?
– Najveći uspjesi Hrvatske u oblasti održive mobilnosti vidljivi su tamo gdje su postojali jasna vizija i snažno lično zalaganje pojedinaca i timova na lokalnom nivou, a ne samo formalno usvojene strategije. To se posebno odnosi na projekte uspostavljanja javnog prevoza i mobilnosti na zahtjev, razvoj infrastrukture za punjenje, kao i pilot-projekte sistema dijeljenja vozila, koji su pokazali da su nova rješenja tehnički i operativno izvodljiva. Važno je naglasiti da ti pomaci nisu rezultat sistemskih mehanizama, već rada motivisanih lokalnih uprava, stručnjaka i preduzeća koji su preuzeli odgovornost i povezali različite aktere. Upravo ti primjeri pokazuju da uspjeh ne zavisi presudno od regulatornog okvira, već od kapaciteta, znanja i spremnosti na saradnju, kao i da su obrazovani i motivisani pojedinci najveća vrijednost. Njihovi projekti trebalo bi da posluže kao osnova za širenje dobrih praksi i izgradnju dugoročnijeg, koherentnog pristupa održivoj mobilnosti na nacionalnom i regionalnom nivou.
Kada govorimo o budućnosti, kakve su vaše prognoze za razvoj održive mobilnosti u Hrvatskoj do kraja ove decenije i vidite li prostor za snažniju regionalnu saradnju na Zapadnom Balkanu i u Jugoistočnoj Evropi?
– Očekujem da će se održiva mobilnost u Hrvatskoj razvijati brže nego do sada, prije svega kroz dalju elektrifikaciju drumskog saobraćaja i jačanje javnog prevoza, ali i kroz sve snažnije povezivanje sa energetskim sistemom. Međutim, taj razvoj neće biti linearan i donijeće i određene greške iz kojih će se morati učiti. Ključno pitanje biće koliko ćemo uspjeti da pređemo sa pojedinačnih projekata na sistemske modele koji se mogu ponavljati i širiti. Kada je riječ o regionalnoj saradnji, prostor je veliki jer zemlje Zapadnog Balkana i Jugoistočne Evrope dijele slične infrastrukturne, institucionalne i finansijske izazove. Umjesto paralelnog razvoja sličnih rješenja, snažnija razmjena znanja, iskustava i dobrih praksi mogla bi značajno da ubrza tranziciju i smanji ukupne troškove za sve uključene.
Obnovljivi izvori energije i mobilnost sve se više posmatraju kao međusobno povezani sistemi. Kakva su vaša zalaganja u oblasti OIE i na koji način vidite preplitanje razvoja obnovljivih izvora i elektrifikacije transporta?
– Snažno se zalažem za pristup u kojem se obnovljivi izvori energije i mobilnost razvijaju kao međusobno povezani sistemi, a ne kao dva odvojena sektora. Elektrifikacija saobraćaja ima puni smisao samo ako je prate lokalna proizvodnja čiste energije i pametno upravljanje potrošnjom. Zato su u fokusu mojih projekata, kroz saradnju sa pružaocima tehnoloških rješenja, fotonaponski sistemi na zgradama i solarne nadstrešnice za parking, integrisani sa infrastrukturom za punjenje električnih vozila, kao i, gdje je to opravdano, sa sistemima za skladištenje energije. Takav pristup smanjuje opterećenje mreže, povećava otpornost sistema i poboljšava ekonomsku isplativost ulaganja. Ključnim smatram zajedničko planiranje energetskih i saobraćajnih rješenja jer se samo na taj način mogu postići stvarni klimatski efekti i obezbjediti dugoročna održivost elektrifikacije saobraćaja.
Intervju vodila: Milena Maglovski
Intervju u cjelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala DIGITALIZACIJA