Kriosfera je područje planete gdje se voda smrzava u snijeg ili led. Postoji podjela kriosfere na snijeg, led, glečere, lijene police ili sante leda, morski led i permafrost. Neka od njih se sezonski smrzavaju i odmrzavaju, dok su druga područja zamrznuta hiljadama godina i klasifikovana su kao permafrost. Podaci Svjetske meteorološke organizacije (WMO) pokazuju da je 70 posto slatke vode na Zemlji u obliku snijega ili leda, te da je oko 10 posto površine planete prekriveno glečerima ili ledenim pokrivačima. Otapanje takvih površina može dovesti do važnih promjena kao što je gubitak staništa za razne biljne i životinjske vrste, bilo nestankom ledenih područja, bilo porastom nivoa mora koji će preurediti sadašnja obalna područja. Osim toga, mogu se spomenuti i promjene saliniteta mora i oceana, promjene morskih struja i drugo. Čovjek ovdje ima svoju ulogu, kroz uticaj na klimatske promjene i globalno zagrijavanje.
Specijalni izvještaj o okeanu i kriosferi i klimatskim promjenama, koji je pripremio Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC), prikazuje različite podatke o tome koliko je važno očuvanje takvih područja, te kako navedeni ekološki problemi utiču na njihovo nestajanje i kako dalje ugrožava živi svijet.
Za početak, treba znati da su zajednice koje naseljavaju priobalna područja, mala ostrva, polarna područja i visoke planine posebno izložene promjenama koje se dešavaju u kriosferi, a time i u okeanima. Danas dostupni podaci pokazuju da u nižinskom obalnom području živi oko 680 miliona ljudi, dok se predviđa da će do 2050. godine taj broj porasti na više od milijardu. Kada je riječ o visokim planinskim područjima, dostupni podaci govore o oko 670 miliona ljudi, dok su predviđanja da će porasti na oko 800 miliona do 2050. godine.
Koje promjene su uočene i kakve posljedice donose?
Posljednjih desetljeća pod utjecajem globalnog zagrijavanja došlo je do široko rasprostranjenog smanjenja kriosfere, što uključuje masovni gubitak ledenih pokrivača i glečera, smanjenje snježnog pokrivača, zatim obim i debljina arktičkog morskog leda, te povećanje temperature permafrosta. Na primjer, između 2006. i 2015. godine ledeni pokrivač Grenlanda gubio je masu po stopi od oko 270 gigatona godišnje, dok je ledeni pokrivač Antarktika gubio oko 155 gigatona godišnje.
Kada su okeani u pitanju, od 1993. godine stopa njihovog zagrijavanja se više nego udvostručila. Procjene su da je stopa globalnog porasta srednjeg nivoa mora u periodu od 2006. do 2015. godine bila oko 2,5 puta veća od one u periodu od 1901. do 1990. godine. Ako se antarktički ledeni pokrivač potpuno otopi, to će dovesti do porasta nivoa mora za 58 metara. U zavisnosti od različitih scenarija, koji uključuju uticaj emisija na globalno zagrijvanje, predviđa se da će globalni srednji nivo mora porasti između 0,43 i 0,84 metara do 2100. godine u poređenju sa periodom između 1986. i 2005. godine.
Takve promjene imaju direktan utjecaj na funkcionisanje ekosistema. Otapanjem ledenih površina mnoge biljne i životinjske vrste gube svoja staništa, zbog čega izumiru ili se sele u druga staništa, uzrokujući pomak u lancu ishrane. Cvjetanje fitoplanktona javlja se ranije u godini, što ukazuje na promjene u morskom ledu i dostupnosti nutrijenata. Podaci iz Izvještaja pokazuju da je gotovo 50 posto obalnih močvara izgubljeno u posljednjih 100 godina, što je pod utjecajem porasta nivoa mora i globalnog zagrijavanja. Sve prethodno navedene promjene negativno utiču na sigurnost hrane i vode, posebno u područjima koja su ovim promjenama najviše ugrožena. Kao konačni primjer opasnosti mogao bi se navesti povećani rizik od bolesti. Otapanjem glečera i permafrosta oslobađaju se različiti mikroorganizmi, a oslobađa se i živa koja nastavlja da kruži okolinom kroz vodu, tlo, hranu…
Godina za nama oborila je temperaturne rekorde, a januar 2024. je nastavio trend i tako postao najtopliji do sada od kada se vrše mjerenja. Dodatni problem predstavlja činjenica da se, na primjer, Arktik zagrijava dvostruko brže od ostatka planete.
Katarina Vuinac
