Mogla bih reći da i ptice na grani znaju koliko su pčele važne za opstanak čovječanstva i biodiverzitet, ali praksa još uvijek ne potvrđuje takvu mogućnost. Stoga, iako sam mislila da preskočim dio o njihovoj važnosti, mislim da nije suvišno da ga ponovo predstavim.
Procjenjuje se da u ukupnom oprašivanju pčele učestvuju sa oko 80 posto. Iako su za neke biljke razvijene tehnike ručnog oprašivanja, a vjetar također igra ulogu za neke vrste kao što su žitarice, ova stvorenja to rade mnogo efikasnije. Oni su od posebnog značaja kada je u pitanju oprašivanje plodova. Na primjer, pčele učestvuju u ukupnom oprašivanju trešnje sa oko 90 posto. Precizniji podaci pokazuju da one oprašuju usjeve koji daju oko 90 posto hrane čovječanstva.
Među ljudima postoji podjela kada su u pitanju dobrobiti alternativne medicine, ali nekako se čini da veliki dio onih koji u nju ne vjeruju i dalje vjeruje pčelinjim proizvodima. Počevši od meda koji pomaže imunitetu i ima bogate nutritivne vrijednosti, do nekih ozbiljnijih zdravstvenih problema. Postoji posebna grana medicine, apiterapija, koja koristi med i druge pčelinje proizvode u prevenciji i liječenju raznih bolesti. Pod takvim proizvodima podrazumijevamo propolis, polen, matični mliječ, vosak za ramena, ali i otrov. Iako se zove otrov, ovaj proizvod koji nam pčele nude zapravo ima terapeutski učinak. Možda najveća primjena ima u liječenju reumatoidnog artritisa, a osim njega spominju se bolesti poput astme, Parkinsonove bolesti, Alchajmerove bolesti i drugih neuroloških bolesti. Pozitivno djeluju i na smanjenje negativnih reakcija na kemoterapiju, kao i na liječenje raka dojke.
Naišala sam na informaciju da je tvorac termina terapija pčelinjim otrovom bio Bodog Feliks Bek – američki doktor specijaliziran za liječenje artritisa i reumatoidnih stanja pomoću pčelinjeg otrova. Objavio je svoju knjigu pod naslovom Terapija pčelinjim otrovom: pčelinji otrov, njegova priroda i njegov učinak na artritisna i reumatoidna stanja 1935. godine. Štaviše, neki podaci pokazuju da su čak i Egipćani koristili pčele za hranu, kao i u medicinske svrhe prije više od 4.000 godina.
Mnogo je informacija o dobrobitima koje nam ovi insekti pružaju, a da se o njima još treba znati, svjedoči i tehnologija koja omogućava uzgoj pčela u našim domovima. Takozvani Beeamond sistem nudi mogućnost sakupljanja pčelinjih proizvoda u zatvorenom prostoru, kao što su med, polen i propolis, ali i druge usluge kao što su inhalacija vazduha ili terapija pčelinjim otrovom. Ljubitelji pčela mogu posmatrati ceo proces rada ovih stvorenja jer su košnice napravljene od providnog materijala – stakla. Ceo sistem je napravljen tako da je bezbedan za ljude, tj. nema mogućnosti da pčele uđu u prostoriju, ali i pčele jer mogu slobodno napustiti košnicu u prirodi, a takođe je napravljena od organskog stakla.
Postoje tri vrste ovakvih košnica, ovisno o potrebama i iskustvu. Postoji dekorativni i proizvodni model, koji si svako može priuštiti, ali i profesionalni model za koji je potrebno prethodno iskustvo. Za razliku od prethodnih posmatračkih košnica, ova omogućava dobijanje proizvoda, kao i već pomenutu uslugu apiinhalacije, odnosno udisanja vazduha iz košnice, koji je veoma zdrav i jača imunitet.
Nisam pronašla da li među stručnjacima postoje podjele da li je ovaj način uzgoja zaista dobar za pčele ili ih ugrožava. Međutim, ono što sam htela da istaknem je sve veća svijest ljudi o važnosti pčela za zdravlje. Kao što sam napisala na početku, smatram da raste svijest o problemu njihovog izumiranja, ali praksa i dalje pokazuje da nema dovoljno akcija za rješavanje problema. Neke procjene govore da bi čovječanstvo moglo preživjeti samo četiri godine da pčele nestanu sa naše planete. Koliko su procene sigurne, ne znam i zaista se nadam da nikada nećemo saznati, kako zbog naše vrste, tako i zbog drugih živih bića. Smišljaju se alternativna rješenja za oprašivanje, kao što su robotske pčele, ali to je svakako zadnja opcija koju bismo željeli iskusiti. Zato se treba opredeliti za cvetne površine, ukidanje pesticida i život pčela.
Katarina Vuinac
