U posljednjih nekoliko godina, pitanja u vezi sa životnom sredinom, društvom i korporativnim upravljanjem postaju sve važnija, kako u globalnom, tako i u domaćem poslovnom okruženju. U Srbiji postoje zakoni koji regulišu ove oblasti, ali se postavlja pitanje u kojoj mjeri su oni usklađeni sa evropskim standardima i kako se primjenjuju u praksi. Iako postoje pozitivni pomaci u primjeni ESG (Environmental, Social and Governance) principa, pred srpskim privrednicima i zakonodavcima i dalje stoje brojni izazovi. O ovoj važnoj temi razgovarali smo sa Milicom Pešterić, partnerkom u advokatskoj kancelariji „Drašković Popović & Partners”.
Kako ocjenjujete trenutnu pravnu regulativu u vezi sa ESG pitanjima u Srbiji?
– U Srbiji postoje pravni propisi koji se odnose na životnu sredinu, radne odnose, bezbjednost i zdravlje na radu, poštovanje ljudskih prava, zaštitu podataka o ličnosti i privatnosti, kao i korporativno upravljanje i skoro sve drugo što čini ESG. Pored toga, postoje i odredbe o nefinansijskom izvještavanju u zakonima koji se tiču računovodstva i revizije. Međutim, ekstenzivno evropsko zakonodavstvo, koje se veoma dinamično razvija u ovoj oblasti, nije adekvatno transponovano, niti je na nivou državnih politika i strategija osmišljeno na koji način će se domaća privredna društva snaći u usaglašavanju svog poslovanja u oblasti ESG-a, bilo zato što su direktno obavezani, bilo kroz lance vrijednosti (snabdijevanja). Osnovna inicijativa i dalje je na samim privrednim društvima, s tim što je lakše onima koji su dio međunarodnih grupa, pa politike i strategije mogu da prenesu sa nivoa grupe i da ih lakše lokalno implementiraju.
Kakve promjene biste željeli da vidite u budućnosti u vezi sa ESG principima, kako na nivou zakonodavstva, tako i u poslovnoj praksi?
– Mnogo toga, ali bih najprije izdvojila dvije stvari. Nadam se da će Women on Board direktiva biti transponovana u srpsko zakonodavstvo kroz izmjene i dopune Zakona o privrednim društvima, što će biti praćeno implementacijom programa razvoja liderki za pozicije odlučivanja, po ugledu na druge zemlje Zapadnog Balkana. Glavni cilj ovakvih programa ogleda se u jačanju i promociji ženskog liderskog potencijala za učešće u odborima direktora velikih privrednih društava, kao i pripremi poslovnog ambijenta za primjenu ove direktive.
U FOKUSU:
- Globalni strateg u energetskim izazovima
- Karbon menadžment: trošak ili investicija u održiv biznis?
- Ulaganja u zelenu energiju: Korak ka održivom poslovanju i odgovornosti
Direktiva ima za cilj poboljšanje rodne ravnoteže među direktorima i direktorkama kompanija i sprovođenje srodnih mjera onima na snazi u EU. Velike kompanije u EU treba da dostignu cilj od najmanje 40 odsto neizvršenih članova upravnih odbora ili 33 odsto svih direktora za manje zastupljeni pol (tj. ženski) do 30. juna 2026. godine.
Selekcija kandidata i kandidatkinja mora biti zasnovana na jasnim kriterijumima i komparativnoj analizi kvalifikacija kandidata. Kriterijumi moraju biti jasni, rodno neutralni i nedvosmisleni. Kandidati se ocjenjuju na osnovu individualnih kvalifikacija i zasluga, bez obzira na pol. Kvalitet, kompetencije i profesionalna sposobnost ključni su faktori u selekcionom procesu.
Kompanije koje ne ispune ciljeve direktive moraju podnijeti izvještaj o razlozima i mjerama koje preduzimaju kako bi ispravile nedostatak. Ova direktiva predstavlja značajan korak ka postizanju rodne ravnopravnosti u korporativnom upravljanju širom EU, podstičući transparentnost, objektivnost i meritokratiju u izboru članova odbora.
Druga važna stvar je uspješna implementacija ESG kriterijuma u sektoru malih i srednjih preduzeća (MSP), što trenutno vidim kao veliki izazov. Malim i srednjim preduzećima će na ovom putu biti neophodna sveobuhvatna institucionalna podrška kako bi postali i ostali konkurentni u lancu vrijednosti (snabdijevanja).
Koji su neki od pozitivnih efekata koje ste primijetili u kompanijama koje su implementirale ESG standarde?
– Izdvojila bih razumijevanje usaglašenosti sa ESG standardima kao priliku, šansu i benefit, a ne kao nametnutu obavezu. Prije svega mislim na pravilno shvatanje da su ESG usaglašenom društvu na raspolaganju različiti oblici „zelenog” finansiranja i prema tome prilike za dalji poslovni razvoj, a da ne pričam o tome što je poslovna zajednica generalno shvatila značaj brige o životnoj sredini, biodiverzitetu, zelenoj energiji, beskompromisnom poštovanju ljudskih i radnih prava zaposlenih i drugih elemenata ESG.
Intervju vodila: Milica Radičević
Intervju u cijelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE