
Eksploatacija različitih materijala i njihova dalja upotreba u ekonomskoj proizvodnji ima veliki uticaj na stvaranje emisije stakleničkih gasova. Kako bi se oni smanjili, širom svijeta promoviše se primjena cirkularne ekonomije. Uprkos tome, još uvijek je nedovoljno zastupljen u nacionalnim klimatskim politikama i mjerama, navodi se u novom brifingu Evropske agencije za životnu sredinu (EEA).
Podaci Međunarodnog panela za resurse pokazuju da vađenje i prerada materijala kao što su fosilna goriva, biomasa, metali i nemetalni minerali čine skoro polovinu globalnih emisija staklene bašte.
Kada se govori o primjeni cirkularne ekonomije, često se misli samo na ponovno korištenje resursa koji su trebali završiti kao otpad. Međutim, radi se o cijelom lancu vrijednosti, od održivog dizajna, efikasne proizvodnje, preko održive potrošnje, duže i bolje upotrebe proizvoda i konačno korištenja otpada kao resursa.
Svijest o značaju primjene cirkularne ekonomije još uvijek nije dovoljno razvijena, a takođe i koncept nije uvijek dobro shvaćen. Kako je navedeno u brifingu, postoji nedostatak adekvatnog uključivanja klimatskih koristi koje proizilaze iz cirkularne ekonomije u politike i izvještavanje o smanjenju emisije gasova staklene bašte.
Ovo se objašnjava činjenicom da postoji jaz između stroge sektorske strukture izvještavanja koja se pridržava smjernica Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) i kros-sektorske prirode cirkularne ekonomije. Preciznije, to znači da cirkularna ekonomija nadilazi granice tradicionalnih sektora i proteže se kroz različite faze životnog ciklusa proizvoda. Ne odnosi se samo na jedan dio lanca, već uključuje cijeli tok od proizvodnje do reciklaže.

Konkretan primjer staklenog otpada mogao bi se predstaviti ovako. Izvještaj bi najvjerovatnije uzeo u obzir samo podatak koliko je emisija smanjeno činjenicom da ovaj otpad nije završio na deponiji. Međutim, cirkularna ekonomija igra još značajniju ulogu u procesu proizvodnje novog staklenog predmeta. Zahvaljujući korištenju staklenog otpada, umjesto potpuno novih sirovina, štede se značajne količine energije. Problem je što je takve koristi od primjene cirkularne ekonomije teže preciznije utvrditi u samom proizvodnom procesu, zbog čega se često ne nalaze u izvještajima.
Podaci EEA pokazuju da značaj cirkularne ekonomije u njenom punom kapacitetu još uvijek nije dovoljno shvaćen. Naime, u 2023. godini prijavljeno je 148 akcija vezanih za cirkularnu ekonomiju, od čega se oko 60 posto odnosilo na otpad. Mnogo manji broj pokrivao je sve mjere cirkularne ekonomije, odnosno njen puni potencijal.
Brifing je ponudio šest detaljnih objašnjenja za uključivanje cirkularne ekonomije u izvještaje o ublažavanju klimatskih promjena i kreiranju politike, jer će to pomoći da se razumije i razvije svijest o važnosti njene implementacije.
Prvi korak podrazumijeva okupljanje stručnjaka iz oblasti cirkularne ekonomije i klimatskih promjena. Treba razviti svijest o povezanosti ove dvije oblasti i izgraditi snažan, transparentan i koordiniran nacionalni sistem za buduće izvještaje. Drugi je korištenje modela za identifikaciju ključnih mjera kružne ekonomije koje imaju potencijal da doprinesu smanjenju emisija stakleničkih plinova. Treće bi se moglo objasniti kao postizanje sinergije između mjera za smanjenje otpada i politika cirkularne ekonomije u izvještajima o ublažavanju klimatskih promjena. Posljednja tri koraka se tiču analize da li su potrebni dodatni zakonski prijedlozi, zatim praćenje napretka usvojenih politika i konačno nastavak daljeg razvoja prethodnih pet koraka.
Energetski portal