Prvi talas električnih automobila već polako prelazi iz kategorije nove tehnologije u kategoriju polovnih vozila. Kako broj električnih automobila na putevima raste, sve češće se postavlja pitanje: šta se događa kada automobil ostari, a njegova baterija više ne može da pruži performanse kao kada je bila nova?
Odgovor nije jednostavan niti nužno podrazumijeva da baterija odlazi pravo na reciklažu.
Jedna od najvećih nedoumica potencijalnih kupaca polovnih električnih automobila jeste stanje baterije. Ako baterija vremenom gubi kapacitet, znači li to da polovni električni automobil postaje neupotrebljiv?
Kompanija Geotab je u svojoj analizi iz 2024. godine pratila stanje baterija gotovo 5.000 električnih vozila. Prosječna degradacija baterije iznosila je 1,8 odsto godišnje. U tadašnjoj analizi najuspješniji modeli imali su prosječnu degradaciju od oko jedan odsto godišnje.
Još obimnija analiza objavljena početkom 2026. godine obuhvatila je više od 22.700 električnih vozila različitih proizvođača i modela. Prosječna godišnja degradacija iznosila je 2,3 odsto. Geotab je pritom utvrdio da na degradaciju utiču način punjenja, temperatura i vrijeme koje baterija provodi na veoma visokom ili veoma niskom nivou napunjenosti. Kod vozila koja se često oslanjaju na DC brzo punjenje većom snagom degradacija je bila viša.
To ne znači da će svaka baterija trajati isto dugo – hemija ćelija, način korištenja i uslovi rada razlikuju se od modela do modela.
Osim toga, baterija koja je izgubila dio prvobitnog kapaciteta i dalje može biti sasvim upotrebljiva za automobil – samo sa nešto manjim dometom. A kada više nije optimalna za automobil, to ne mora da znači da je završila svoj život.
Električnom automobilu je potrebna baterija visokih performansi: mora biti relativno lagana, bezbjedna i sposobna da u kratkom vremenu obezbijedi veliku količinu energije. Međutim, stacionarnom sistemu za skladištenje energije nisu potrebni isti uslovi.
Baterija koja više nije idealna za automobil može se koristiti kao dio sistema koji skladišti električnu energiju proizvedenu iz solarnih panela ili drugih obnovljivih izvora. Može da pomogne u balansiranju potrošnje, čuvanju energije za kasniju upotrebu ili smanjenju opterećenja elektroenergetske mreže.
Upravo zbog toga se sve više govori o „second life“ baterijama – baterijama koje nakon automobila dobijaju drugi život.
Naučno istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications analiziralo je potencijal kombinovanja tehnologije vehicle-to-grid (V2G) i ponovne upotrebe baterija iz električnih vozila. Autori su procjenili da bi do 2040. godine ponovno korišćenje 40 odsto EV baterija za stacionarne potrebe moglo da pokrije značajan dio potreba Evropske unije za skladištenjem energije, dok bi šira primjena V2G tehnologije mogla imati još veći potencijal. Model pokazuje i mogućnost smanjenja ukupne potražnje za primarnim sirovinama.
Drugim riječima, jedna baterija bi mogla da promjeni svoju ulogu nekoliko puta: prvo da pokreće automobil, zatim da skladišti električnu energiju, a tek nakon toga da bude rastavljena i reciklirana.
Proizvođači već grade infrastrukturu za „život poslije automobila“
Volkswagen Group je još 2021. pokrenuo pilot reciklažu baterija u Zalcgiteru u Njemačkoj. Posebno je zanimljivo što se baterije najprije analiziraju kako bi se utvrdilo da li još mogu da budu korištene za druge namjene. Tek one koje više nisu pogodne za ponovnu upotrebu ulaze u proces reciklaže. Kompanija je kao jedan od primjera druge upotrebe navela mobilne sisteme za skladištenje energije, uključujući fleksibilne stanice za brzo punjenje.
Sličan princip primjenjuje i Mercedes-Benz. Kompanija je 2024. otvorila postrojenje za reciklažu baterija u Kupenhajmu u Njemačkoj. Postrojenje koristi kombinovani mehaničko-hidrometalurški proces, a projektovana stopa povraćaja materijala prelazi 96 odsto. Među materijalima koji mogu biti izdvojeni nalaze se litijum, nikl i kobalt, koji mogu ponovo da se koriste u proizvodnji baterija.
Dakle, umjesto linearnog modela:
rudnik → baterija → automobil → otpad
dobijamo mnogo duži lanac:
sirovine → baterija → automobil → druga upotreba → skladištenje energije → reciklaža → nove baterije.
Ipak, second life nije čarobno rješenje
Bilo bi pogrešno zaključiti da svaka stara baterija automatski može da postane kućna ili mrežna baterija. Postoje tehnički, bezbjednosni i ekonomski izazovi.
Baterije različitih proizvođača i modela imaju različite hemije, konstrukcije, sisteme upravljanja i istoriju korištenja. Prije nego što se iskoriste za novu namjenu, potrebno je procijeniti njihovo stanje i preostali kapacitet.
Poseban izazov predstavlja upravo state of health (SoH) – procjena koliko je baterija zaista „zdrava“. Istraživanja second-life baterija zato sve više rade na algoritmima koji mogu da procijene njihovo stanje tokom rada.
Osim toga, ako je cijena novih baterija dovoljno niska, rastavljanje, testiranje, transport i ponovno sastavljanje starih baterija mora imati ekonomskog smisla.
Jasno je da neće svaka baterija nužno proći kroz isti put i zbog toga će pravi test cirkularnosti baterija početi tek onda kada prvi veliki talas električnih automobila ostari.
Milena Maglovski