Današnjem vremenu pripisuju se različiti epiteti, poput modernog ili digitalnog doba, ali ima još jedan koji ga vjerodostojno opisuje – doba brzine. Ovo možemo tumačiti na više načina. Imamo prevozna sredstva koja prelaze razdaljine za kratko vrijeme, vijesti su nekada bile zastarjele ako su od jučer, a danas je riječ o nekoliko minuta. Moja baka kaže da se u njeno vrijeme, kada si našao posao, čuvao po svaku cijenu, čak i do penzije, a mladi ga danas nerijetko mijenjaju nakon nekoliko godina ili mjeseci. Tu je i namještaj kojeg pamtimo u stanovima naših baka i djedova koji je najvjerovatnije donijet kada su se uselili i tu je ostao do danas. Mijenjamo mjesto stanovanja, ljude koji nas okružuju, svoje navike… Jedni kažu da je u pitanju lošiji kvalitet, drugi da nam je dat veći izbor, a često se kaže da smo se razmazili i da ne umijemo da cijenimo. Sva tri navedena razloga, a možda i opravdanja, mogu se primijeniti i kada je riječ o tekstilnoj industriji, odnosno našoj obući i odjeći.
Danas imamo mogućnost da kupimo gotovo sve iz svog doma, kako bi se reklo – iz naše fotelje. Prednosti postoje, ali fotošopirane fotografije i netačne informacije takođe dovode do loših izbora. Koliko puta vam se dogodilo da ste naručili komad odjeće koji je kada je stigao bio lošijeg kvaliteta, pogrešne veličine ili ste možda dobili nešto sasvim drugo što niste tražili? Evropska agencija za životnu sredinu (EEA) navela je da se u Evropi, u prosjeku, vrati oko 20 odsto odjeće kupljene putem interneta. Jedan od pet ovako prodatih komada odjeće se vraća upravo iz nekih od pomenutih razloga. Kako se navodi, čak 70 odsto ukupnog povrata odjeće je zbog činjenice da ne izgleda onako kako ju je kupac zamislio. Ovakva navika se podupire time da prodavci pružaju mogućnost kupcima da vrate robu u određenom roku, kako bi se stvorilo izvjesno povjerenje da se uopšte pristane na kupovinu. Izrazila bih se možda prije i sa namamili.
Podaci pokazuju da se na nivou Evrope godišnje uništi između 260.000 i 590.000 tona tekstila i prije nego što je korišten. Brza promjena mode, gomilanje neprodane ili oštećene robe utiče na porast ‘potrebe’ da se ona uništi. Vraćena roba zahtijeva dodatno vrijeme i resurse kako bi se vratila u prodaju, od pakovanja, sortiranja, transporta, prepravki ukoliko je proizvod oštećen i drugo, zbog čega je prodavcima često efikasnije da je unište.
Prilikom njihovog uništavanja oslobađaju se različite emisije. Ukoliko bi se one posmatrale ekvivalentno CO2, izgledalo bi ovako – između 0,5 i 9,5 kilograma CO2 se oslobađa po kilogramu vlakana koje se uništi. Tome treba dodati i emisije koje su uzalud nastale prilikom proizvodnje robe koja nije korištena – od bojenja do transporta.
Kako bi se smanjio ovaj negativni trend, Evropska unija je donijela odluku da uvede direktnu zabranu uništavanja tekstila i obuće, uz određene izuzetke za mala, mikro i srednja preduzeća.
Izloženi su i neki od načina povećanja prodaje i smanjenja povrata robe, posebno kada je riječ o onlajn kupovini. Prvo jeste da postoji detaljan i tačan opis proizvoda, uz davanje savjeta o odabiru prave veličine. Neka istraživanja su pokazala da je povrat robe opao za 10 odsto samo zato što su pruženi savjeti o veličini. Drugo, treba podizati svijest o ekonomskim i ekološkim negativnim uticajima ukoliko se kupci odluče za povrat. Treće, onemogućite besplatan povrat, što će natjerati kupce da pažljivije biraju.
Kada se vratim dvadeset godina unazad, mogu reći da su moji roditelji imali veoma odgovoran odnos prema odeći koju sam nosila. Postojao je ustaljeni krug u kojem sam od starije rodice nasleđivala odjeću, a nakon što je prerastem, ona bi išla dalje u porodicu, kod mojih mlađih rodica. Vjerovatno je da niko od naših roditelja nije razmišljao o mogućem negativnom uticaju na životnu sredinu, već je bila stvar finansijskog pitanja i štete da kvalitetan komad odjeće završi u smeću. Ali i to je u redu, jer da se vodimo dobrim životnim navikama zbog nekih drugih razloga, danas ne bi bilo potrebe da se pitanje očuvanja planete nađe na vrhu liste problema koje moramo rješavati.
Katarina Vuinac
