Svake godine, 5. juna, u svijetu se obilježava Svjetski dan zaštite životne sredine, inicijativa koju je pokrenuo program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP) 1973. godine. Ovaj dan je posvećen podizanju svijesti o značajnim pitanjima životne sredine koja utiču na svaku oblast života na našoj planeti. Dok obilježavamo ovaj dan, naš fokus se okreće gorućim izazovima degradacije životne sredine – naglašavajući potrebu za održivim rješenjima i proaktivnom globalnom saradnjom.
Ove godine, fokus je na Saudijskoj Arabiji koja će biti domaćin Svjetskog dana zaštite životne sredine 2024, sa osnovnom temom usmjerenom na borbu protiv degradacije zemljišta, dezertifikacije i suše. Inicijative Kraljevine, kao što su Saudijska zelena inicijativa i Bliskoistočna zelena inicijativa, imaju za cilj da transformišu 30 odsto zemlje u rezervate prirode, zasade 10 milijardi stabala i obnove 40 miliona hektara degradiranog zemljišta do 2030. godine. Ovi napori su ključni za region u kome je 75 odsto obradivog zemljišta već degradirano, a 60 odsto stanovništva se suočava sa nestašicom vode —očekuje se da će se situacija pogoršati do 2050. godine.
Izbor teme restauracije nije napravljen olako; ona ima dubok odjek u vrijeme kada degradacija životne sredine sve više utiče na biodiverzitet, dostupnost vode i plodnost zemljišta širom svijeta. Prema podacima Konvencije UN za borbu protiv dezertifikacije, do 40 odsto zemljišta na planeti je degradirano, što direktno utiče na polovinu svjetske populacije i ugrožava oko 44 triliona dolara globalnog BDP-a. Takođe, sve veća učestalost i ozbiljnost suša naglašavaju urgentnu potrebu za razvojem sveobuhvatnih strategija za upravljanje vodnim resursima i revitalizaciju zdravlja zemljišta.
Pročitajte još:
- BiH zaostaje u oblasti zaštite životne sredine na putu ka EU
- U FBiH namijenjeno 16 miliona KM za projekte zaštite životne sredine
- Koliko smo daleko od cilja nultog otpada?
Dodatno, ekstremno visoke temperature koje karakterišu klimu Saudijske Arabije doprinose ovim izazovima. Tokom ljetnjih mjeseci, prosječne dnevne temperature redovno prelaze 40°C, a u nekim područjima mogu dostići i do 50°C. Ove visoke temperature dovode do intenziviranja procesa dezertifikacije i povećavaju rizik od suša, čineći obnovu zemljišta i upravljanje vodnim resursima još važnijim. Zimi, iako su temperature blaže, one su i dalje visoke za to doba godine, što dodatno komplikuje održivost vodnih i zemljišnih resursa u regionu.
Samo neki od primjera svakodnevne degradacije prirode jesu deforestacija u Amazoniji, industrijsko zagađenje vazduha u Pekingu, intenzivna poljoprivreda u Kaliforniji koja dovodi do kontaminacije vodnih tokova i degradacije zemljišta zbog prekomjerne upotrebe pesticida i đubriva. Urbanizacija u Bangkoku koja uzrokuje gubitak prirodnih staništa i povećava nivo zagađenja. Na kraju, prekomjerno iskorišćavanje prirodnih resursa u Čadskom jezeru, koje se nalazi između nekoliko afričkih zemalja, dovelo je do drastičnog smanjenja njegove površine, što utiče na lokalnu floru i faunu te na dostupnost vode za stanovništvo.
