Temeljnim poslovnim strategijama do bržeg održivog razvoja

Foto-ilustracija: Pixabay (Ed White)

Održivo poslovanje je relativno nova, veoma osjetljiva i promjenljiva tema. Različite kompanije širom lanca snabdijevanja i u različitim oblastima imaju različita mišljenja o tome šta je održivo za njih, a šta nije. U Srbiji se to, čini mi se, ponekad prihvata iz modne perspektive, dok druge kompanije iskreno vjeruju u održivo poslovanje. Generalno, održivost je neodvojivi dio kulture kompanija kojom se one vode kada su u pitanju odluke i dugoročne investicije u cilju stvaranja trajne vrijednosti.

Poslovne strategije zasnovane su na osnovnim principima stvaranja i dijeljenja vrijednosti sa različitim zainteresovanim stranama – potrošačima, kupcima, zajednicama, zaposlenima i akcionarima, i to određuje način na koji će voditi kompaniju. Njihove obaveze u pogledu održivosti poslovanja proizilaze iz povezivanja sa različitim pitanjima koja su za njih važna, kao i od strateških prioriteta.

Strateški ciljevi održivosti su smanjenje negativnih uticaja na životnu sredinu, promocija zdravlja, kao i doprinos razvoju lokalne zajednice. Održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjeg stanovništva i koji ne ugrožava zadovoljenje potreba budućih generacija. Održivost podrazumijeva da ne trošimo previše resursa koje ne bismo morali puno koristiti i koje bismo mogli štedjeti za buduće generacije, odnosno da ne idemo maksimalno u eksploataciju resursa koji se mogu potrošiti.

Prema jednoj studiji koja je nedavno urađena o principima ESG (Environmental/Social/Governance), a u kojoj su obuhvaćene različite domaće, strane, manje i veće kompanije u Srbiji i regionu, te kompanije razmišljaju različito o ulaganjima u održivi razvoj i sprovođenju ESG principa. Dio kompanija kao da nije dovoljno zreo da shvati koliko će se ti principi cijeniti u budućnosti. Velike, razvijene firme se time ozbiljno bave i rade ESG godišnje izvještaje, dok manje misle da ako stave modernije sijalice u poslovni prostor, da će uštedjeti značajnu količinu energije, i to je sve što su uložili u održivost.

U FOKUSU:

Malo učešće OIE u ukupnoj potrošnji energije

Foto-ilustracija: Unsplash (michael-wilson)

U svijetu se odvijaju promjene i različiti koncepti održivog poslovanja su orijentisani i usmjereni na druge izvore, i to naročito važi za energetiku. Mi možemo ili da se oslanjamo na ono što smo mislili da je održivi razvoj prije korone i Rusko-ukrajinskog rata ili da redefinišemo ciljeve održivog razvoja i poslovanja, jer će se oni i zbog prekomponovanja globalnog svijeta ipak sporije primjenjivati.

Najbolji primjeri u oblasti održivog razvoja su u energetici, ali je nažalost razvoj obnovljivih izvora energije (OIE) i učešće te energije u ukupnoj potrošnji u Srbiji mali i na tome treba raditi. To je jedan od razvojnih zadataka u narednom periodu.

Razvijene zemlje Evropske unije imaju veći udio OIE, ali generalno nisam optimista u pogledu rokova postavljenih čak ni u tim zemljama, na primjer da će u Njemačkoj OIE do 2030. godine pokriti 80 odsto bruto potrošnje električne energije. Za to su potrebne promjene u načinu razmišljanja, življenja, korišćenja energije, resursa, ulaganja u održivi razvoj, umjesto rasta mentaliteta potrošača.

Obnovljivi izvori energije imaju brojne prednosti, ali ne treba zaboraviti da je privreda u svijetu zahvaljujući fosilnim gorivima ostvarila izuzetan rast i OIE ih neće moći brzo zamijeniti. Međutim, stabilan rast je nemoguć ako se privreda oslanja samo na ograničene resurse.

Foto-ilustracija: Unsplash (roger-starnes-sr)

Nivo svesti vlasnika domaćih kompanija u oblasti nekretnina u Srbiji je prilično nizak. Sve zavisi od snage kompanije. Ako je finansijska snaga kompanije velika, značajnija su i ulaganja u održivi razvoj. Kompanije koje razumiju da je marketing investicija, a ne trošak, također gledaju na principe održivog poslovanja na isti način i u skladu s tim im je potreban investicijski budžet. S druge strane, domaće manje kompanije nedovoljno ulažu u održivo poslovanje. Među njima ima i onih koji poduzimaju zanimljive akcije, ali nisam siguran da bi se pokrenulo neko ozbiljno istraživanje, šta bi ono pokazalo – koliko vlasnici preduzeća razumiju i ozbiljno vjeruju u ono što je održivi razvoj.

U segmentu proizvodnje, proizvođači će uvijek nastojati stvoriti proizvodnu liniju koja će uštedjeti energiju, a time i troškove proizvodnje. Dugoročno gledano, u Srbiji imamo relativno nisku cenu struje i, između ostalog, zbog toga imamo velika ulaganja i interes investitora da posluju sa nama. Za velike evropske proizvođače, cena struje, koja je u Srbiji najniža u Evropi, predstavlja veliku uštedu. Niska cijena električne energije je faktor za ulaganje investitora, a s druge strane, predstavlja ograničenje za razvoj OIE. Energetika je oblast koja zahtijeva dugoročno planiranje kada su promjene u pitanju i potrebno je mnogo vremena za rezultate. Industrija koristi energiju koja joj je najisplativija. Ako je cena struje u Srbiji niska u odnosu na EU, malo je verovatno da će preći na korišćenje OIE, jer su industrijalci veoma veliki potrošači, to im se sada ne isplati. Održivost u poslovanju zavisi od toga koliko košta tradicionalno poslovanje ukupno.

Dr Slobodan Aćimović

Tekst u cijelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODGOVORNO POSLOVANJE

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti