Rijeka Pčinja, druga najveća lijeva pritoka Vardara, protiče sjevernim dijelom zemlje, a izvire na zaštićenom području ispod vrha Bela Voda u planini Dukat u Srbiji. Ukupno je duga 128 km, od čega 76 km protiče kroz Sjevernu Makedoniju. Glavne pritoke rijeke Pčinje nalaze se u Sjevernoj Makedoniji: sa desne strane u nju se uliva Kumanovska Reka, dok joj je sa lijeve strane veća pritoka Kriva Reka.
Prošle godine sjevernomakedonska nevladina organizacija Eko-svest, u saradnji sa Opštinom Kumanovo i uz podršku programa Open Rivers, uklonila je barijeru Šuplji kamen (mak. Шуплив Камен) na rijeci Pčinji. Njeno uklanjanje sprovedeno je u sklopu prvog projekta uklanjanja riječnih barijera u Sjevernoj Makedoniji, kojim su uklonjene dvije barijere – Šuplji kamen na Pčinji i K_033 na Krivoj Reci, njenoj najvećoj lijevoj pritoci. Projekat je podržao evropski program Open Rivers, posvećen obnovi ugroženih evropskih rijeka i podupiranju projekata uklanjanja malih brana i obnove riječnih ekosistema.
Uklanjanje je trajalo od oktobra do decembra 2025, a barijera je uklonjena bez upotrebe eksploziva, uz prethodnu sveobuhvatnu analizu i tehnički projekat koji je izradila firma sa stručnim znanjem i iskustvom iz geotehnike, hidrologije i zaštite životne sredine.
Rezultati praćenja stanja rijeke nakon uklanjanja prve barijere
Istraživanja sprovedena prije uklanjanja ove urušene betonske barijere, duge 50 i široke 30 metara, već su pokazala štetu koju je nanijela rijeci i njenom ekosistemu. Ometala je protok rijeke i prirodno prenošenje nanosa, sprječavala slobodno kretanje riječne faune, uzrokovala zagađenje na dijelu rijeke uzvodno od nje i predstavljala bezbjednosni rizik za lokalno stanovništvo.
Nakon uklanjanja barijere krajem 2025. godine, organizacija Eko-svest nastavila je da prati stanje rijeke. U junu ove godine, tim biologa pod vođstvom prof. dr Milice Ristovske sproveo je prvo praćenje riblje faune na mjestu nekadašnje barijere kako bi procijenio stanje rijeke i pratio njen oporavak, a rezultati su ohrabrujući.
Na mjestu nekadašnje barijere sada se, među drugim prirodno nataloženim materijalom, nalaze velike stijene, koje zajedno imaju pozitivan efekat. Naime, protok riječne vode kroz takve strukture stvara povoljne uslove i pruža zaklon riječnim organizmima.
Na dijelu rijeke nizvodno od nekadašnje barijere, istraživanjima sprovedenim prije i poslije njenog uklanjanja zabilježene su sve vrste riba za koje je poznato da žive u Pčinji, što pokazuje da se rijeka stabilizovala bez gubitka životinjskih vrsta. Dio rijeke uzvodno od uklonjene barijere i dalje je u osjetljivom stanju zbog slabijeg protoka i nataloženog mulja.
Nekoliko nalaza ukazuje na oporavak ekosistema
Prisustvo mladih riba ukazuje na uspješno razmnožavanje, dok je izostanak unesenih vrsta poput karasa (Carassius carassius), slatkovodne ribe iz porodice šarana (Cyprinidae), ohrabrujući znak oporavka staništa i predstavlja izuzetan uspjeh projekta. Zabilježeno je i prisustvo potočnih rakova (Austropotamobius torrentium), koji se u okviru mreže Natura 2000 smatraju bioindikatorima čiste vode, što je još jedan pozitivan pokazatelj kvaliteta vode.
Iako su promjene nakon uklanjanja barijere već značajne, i dalje su prisutni izazovi koje tek treba riješiti. Tokom godina u kojima je barijera zaustavljala prirodni tok rijeke, na području uzvodno od nje nagomilale su se velike količine stabala srušenih u okolnoj šumi jer ih rijeka nije mogla odnijeti. Ta nagomilana masa sada usporava riječni tok i i dalje otežava prirodno ispiranje i preraspodjelu nanosa koji se tamo prvobitno nataložio upravo zbog barijere.
Dosadašnji rezultati pokazuju da se rijeka Pčinja postepeno vraća u svoje prirodno stanje. Taj proces će zahtijevati vrijeme, ali se očigledno odvija u dobrom pravcu. Redovno sezonsko praćenje nastaviće se kako bi se oporavak rijeke mogao pratiti tokom dužeg perioda.
Izvor: Ekovjesnik