Svjetlucanje svica tokom ljetnjih večeri bilo je jedan od onih trenutaka koji su obilježili djetinjstvo mnogih od nas. Ali da li će buduće generacije imati priliku da uživaju u ovom prizoru? Iako je ljeto period kada bi trebalo da najčešće ugledamo svice, svjetski naučni i medijski portali sve češće postavljaju pitanje – kada ste ih posljednji put vidjeli? Naučnici i ekolozi upozoravaju da, ukoliko se ne preduzmu hitne mjere, ova čudesna pojava prirode mogla bi potpuno nestati.
Zašto je svica sve manje?
Naučnici još uvijek nisu dovoljno istražili ovu vrstu, ali na osnovu dosadašnjih saznanja izdvojili su nekoliko glavnih razloga koji utiču na njihov nestanak. Svici su posebno osjetljivi na promjene u svom okruženju, a kao glavni razlog navodi se svjetlosno zagađenje. Svici koriste svjetlosne signale kako bi komunicirali među sobom. Mužjaci i ženke kroz te signale pronalaze partnere, a vještačka svjetlost iz gradova, automobila i ulične rasvjete remeti ovu komunikaciju, što dovodi do smanjenja reprodukcije.
Gubitak staništa drugi je razlog. Naime, vlažna područja predstavljaju dom za najveći broj vrsta svica – uz rijeke, u šumama, močvarama i na rubovima bara.
Na larve svica, koje mogu da provedu i više od godinu dana pod zemljom ili u vodi, negativno utiču pesticidi i drugi otrovi, čak i kada larve nisu direktna meta tretmana.
Još jedan važan faktor su klimatske promjene. Povišene temperature u periodima kada to nije uobičajeno mogu poremetiti usklađenost sezone parenja, što negativno utiče na reprodukciju svica. Takođe, sve učestaliji sušni periodi narušavaju vlažnost njihovih staništa, što je od ključnog značaja za njihov životni ciklus.
Pored ovih razloga, ugrožavaju ih i invazivne vrste, zagađenje vode i drugi faktori.
Xerces Society, organizacija koja se bavi zaštitom insekata i njihovih staništa, objavila je da je na osnovu procjena Crvene liste ugroženih vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), jedna od tri procijenjene vrste svica u Sjevernoj Americi u opasnosti od izumiranja. Oko 15 odsto procijenjenih vrsta svrstan je u kategoriju ugroženih. Ono što dodatno zabrinjava jeste da ovaj broj može biti i veći, jer za polovinu vrsta nema dovoljno podataka.
Pročitajte još:
- Priroda kao analgetik: Kako zelenilo smanjuje osjećaj bola
- Svjetski dan močvarnih staništa – močvare su važnije nego što mislimo
- Kada se sport i nauka pronađu – priča o pećinskom insektu i Ivani Španović
Zbog čega su svici važni?
Svako živo biće na planeti ima svoju vrijednost, ali u očuvanju održivih ekosistema svici igraju posebnu ulogu. Oni su dio složenog lanca ishrane i doprinose prirodnoj ravnoteži – kao larve se hrane puževima, glistama i drugim mekušcima, čime pomažu u kontroli njihovih populacija u zemljištu. Istovremeno, svici su važan izvor hrane za druge vrste poput ptica, slijepih miševa i žaba.
Za čovjeka, svici su dragocjeni i u nauci. Njihov enzim luciferaza, koji omogućava da svijetle, koristi se u biološkim i medicinskim istraživanjima. Luciferaza ubrzava hemijsku reakciju u kojoj pigment luciferin reaguje sa kiseonikom, pri čemu nastaje svjetlost. Ova osobina omogućava naučnicima da prate šta se dešava unutar ćelija i organizama – bez štetnih i invazivnih metoda. Zato se koristi za testiranje lijekova, bezbjednosti hrane, pa čak i za istraživanje tumora.
Zanimljivosti o svicima i kako im možemo pomoći
Na svijetu postoji više od 2.200 vrsta ovih svjetlećih bića, a naučnici i dalje otkrivaju nove svake godine. Iako ih smatramo bubama, u ovu širu porodicu spadaju i svijetleći crvi, kao i vrste koje uopšte ne svjetle. Rasprostranjene su gotovo širom svijeta, osim na Antarktiku, a najčešće naseljavaju topla i vlažna staništa. Neke vrste mogu da svjetle čak i pod vodom, a zanimljivo je da sve larve svica svjetle, dok svjetlosnu moć ne zadržavaju sve odrasle jedinke. Postoje i vrste koje svjetle sinhronizovano, stvarajući prizore koji podsjećaju na vatromet.
Očuvanju ovih bića možemo da doprinesemo svi i to već danas – gašenjem svjetla u domovima kao i baštenske rasvjete tokom noći, korišćenjem prigušenijeg osvjetljenja, smanjenjem upotrebe pesticida i ostavljanjem dijela zelenih površina nepokošenim.
Katarina Vuinac