Tokom prethodne godine, Međunarodna organizacija za kakao (ICCO) priredila je 5. Svjetsku konferenciju o kakau, na kojoj je usvojena Briselska deklaracija – dokument koji postavlja temelje za održiviju, transparentniju i pravičniju budućnost u proizvodnji i snabdijevanju ovom namirnicom. Konferenciji su prisustvovali vodeći proizvođači čokolade, predstavnici vlada i aktivisti, kako bi se oformio novi smjer u globalnoj industriji.
Upravo u kontekstu nove putanje kojom se industrija kakaa kreće, jedan odgovor pristigao je nedavno, kada je 6. februara 2025. godine Svjetska fondacija za kakao (World Cocoa Foundation – WCF) predstavila GHG Accounting Standard Methodology – metodologiju koja donosi jasniji okvir za praćenje, izvještavanje i smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte duž čitavog lanca vrijednosti industrije kakaa.
Gdje se uzgaja kakao
Kakao uspijeva u oblastima blizu ekvatora, gdje su dominantne visoke temperature, obilne padavine i vlažno područje. Iako porijeklom iz Latinske Amerike, danas se u najvećoj mjeri uzgaja u Zapadnoj Africi. Prema podacima ICCO-a, afrički kontinent je prethodnih godina obezbjeđivao u prosjeku oko 70 odsto ukupne svjetske proizvodnje. U tome je najviše učestvovala Obala Slonovače, odgovorna za nešto manje od 40 odsto globalne proizvodnje, a slijede je Gana, Nigerija i Kamerun, koji zajedno doprinose stotinama hiljada tona. U Latinskoj Americi – prvobitnoj domovini kakaa – vodeći proizvođači su Ekvador, Brazil i Peru, dok u Aziji prednjači Indonezija.
Većina sirovog kakaa potiče sa malih porodičnih farmi, čiji rad često otežavaju nepovoljni klimatski uslovi, elementarne nepogode i nestabilne cijene. Upravo ti mali proizvođači predstavljaju bazu i početni dio lanca, koji na kraju često završava proizvodnjom čokolade. Pored ekonomskih izazova, proizvodnja kakaa ima i ekološke posljedice, kako zbog upravljanja zemljištem i korištenja đubriva, tako i zbog sječe sve većih šumskih površina kako bi se stvorio prostor za nove plantaže. Zbog toga je i u pomenutoj Briselskoj deklaraciji naglašena potreba za pošumljavanjem i razvojem agrošumarskih praksi kao odgovorom na izazove održivosti.
U FOKUSU:
- Baterije na bazi gljiva – priča o primjeni prirodnog ciklusa u tehnologiji
- Porodična misija u službi održivosti
- Prečišćavanje voda pomoću aktivnog ugljenika iz biootpada
Precizni alati za mjerenje i upravljanje emisijama
Izračunavanje ekološkog otiska i mjerenje emisija ugljenika u industriji kakaa do sada je bilo neujednačeno, nepregledno i često nedosljedno, što je znatno otežavalo primjenu zajedničkih standarda održivosti — posebno zbog složenog lanca vrijednosti koji obuhvata male porodične farme, brojne posrednike i na kraju velike proizvođače i fabrike.
Novi metod donosi niz konkretnih koristi za čitavu industriju – od proizvođača do potrošača. Uvođenjem jedinstvenog standarda, kompanije dobijaju precizne alate za mjerenje i upravljanje emisijama ugljen-dioksida u svakom segmentu proizvodnje, s posebnim fokusom na tzv. Scope 3 emisije, koje se najteže identifikuju. Cilj je transparentnije izvještavanje, usklađeno sa zahtjevima međunarodnih okvira, poput GHG protokola i inicijative Science Based Targets (SBTi), što je izrazito važno za usklađivanje sa sve strožim zakonodavstvom Evropske unije.
GHG protokol (Greenhouse Gas Protocol) najšire je prihvaćen sistem za klasifikaciju i izvještavanje o emisijama. Razlikuje tri kategorije emisija – direktne emisije koje nastaju u okviru same kompanije (Scope 1), emisije iz potrošnje električne energije (Scope 2) i pomenute tzv. Scope 3 emisije, preciznije – sve ostale indirektne emisije, uključujući one iz lanaca snabdijevanja, transporta i poljoprivrede. Posljednje, Scope 3 emisije, najteže su za praćenje, ali i najvažnije za industriju kakaa, jer veliki dio emisija nastaje na farmama i u posredničkim fazama proizvodnje.
Standard je takođe prilagođen inicijativi Science Based Targets (SBTi), koja podstiče kompanije da postave ciljeve za smanjenje emisija u skladu sa globalnim naporima da se zagrijavanje planete ograniči na 1,5°C.
Potrošače, na kraju lanca, potencijalno očekuje veća transparentnost, i to da na ambalaži čokoladnih proizvoda uskoro mogu vidjeti oznake o karbonskom otisku, porijeklu sirovina i stepenima održivosti. Samim tim, očekuje se razvoj novih proizvoda s manjim uticajem na okolinu, ali i moguća korekcija cijena usljed dodatnih troškova održive proizvodnje.
Koliko god kakao, pa i čokolada, bili omiljeni proizvodi širom svijeta, globalna proizvodnja nosi i gorke posljedice, zbog čega se nalaze na dnevnom redu međunarodnih održivih inicijativa.
Priredila: Milica Vučković
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA