Na mjestu gdje zakon prestaje da djeluje, a odgovornost ostaje zatrpana ispod rudarskog otpada, rađa se priča o spajanju industrije i prirode. Eksploatacija minerala donosi ekonomsku vrijednost i luksuz dostupan tek odabranima, dok dug koji ostaje plaćaju priroda i lokalne zajednice.
Cirkularna ekonomija otvorila je novi pogled na otpad – podstakla nas je da u njemu prepoznamo resurs. Iako savremeni svijet sve češće pronalazi održivija rješenja, njihova prava vrijednost zavisi od šire slike – načina na koji nastaju i uticaja koji ostavljaju tokom cijelog životnog ciklusa. Razvoj obnovljivih izvora energije, poput solarnih i vjetroelektrana, geotermalnih sistema, ali i sistema za skladištenje energije, zahtijeva ogromne količine minerala. Međutim, ukoliko ovi procesi nisu održivi, njihov ekološki cilj može biti potkopan negativnim uticajem na prirodu. Ovakva rastuća potražnja za mineralima dodatno pojačava pritisak na njihovu eksploataciju, produbljujući već postojeće ekološke i društvene izazove.
Regeneration – međunarodno društveno preduzeće sa sjedištem u Sjedinjenim Državama, nastalo iz neprofitne organizacije RESOLVE – usmjerilo je svoj rad upravo na dobijanje potrebnih minerala na odgovorniji način. Oni ispisuju drugačiju priču: potrebni minerali mogu da se pronađu upravo tamo gdje ih najmanje očekujemo – u starim rudnicima. Kako su objasnili, za dalji razvoj obnovljivih izvora energije biće potrebno više od tri milijarde tona ovih resursa. Zato tim iz ovog društvenog preduzeća postojeći rudarski otpad, odnosno jalovišta i ostatke prethodnih eksploatacija, ponovo obrađuje kako bi izvukao preostale minerale i metale.
Iako nisu prvi koji se bave ovakvim procesima, Regeneration izdvaja važan momenat u odnosu na druge. Pored saradnje sa odgovornim kompanijama koje otkupljuju minerale i metale dobijene iz rudarskog otpada, oni idu korak dalje: sredstva koja ostvare reinvestiraju u obnovu ovih lokacija. Kroz saradnju sa vladama, rudarskim kompanijama, proizvođačima tehnologija, ali i lokalnim i autohtonim zajednicama, Regeneration osmišljava posebne metode za izvlačenje preostalih minerala iz napuštenih rudnika i obnovu degradiranog zemljišta, vraćajući mu ekološku i društvenu vrijednost. Trenutak obnove upravo je ono što ih razlikuje od drugih kompanija koje se bave ponovnim iskopavanjem napuštenih rudnika. Obnova nije puka formalnost – ona se gradi u razgovoru sa lokalnim zajednicama i njihovim potrebama.
U FOKUSU:
- Petromaskulinitet – odbrana fosilne industrije kao izraz muškog identiteta
- Budućnost saobraćaja u Hrvatskoj iz perspektive udruženja HUEM
- Elektromobilnost u Sloveniji: Kućno punjenje kao ključ inkluzivne e-mobilnosti
Rudarski otpad – izazov i potencijal
Nakon završenog procesa eksploatacije, rudnici nerijetko budu napušteni bez sprovedenih mjera zatvaranja i obnove prostora. Umjesto toga, na ovim lokacijama ostaje rudarski otpad, koji nosi brojne rizike. Zagađenje može da potekne iz jalovišta i otpadnog materijala, a u zavisnosti od vrste ruda, tu se mogu nalaziti teški metali i hemikalije. Jedan od najvećih problema koji ističe Regeneration jeste takozvano kiselo rudničko zagađenje. Ono nastaje kada rudarski otpad bogat mineralima, poput pirita, dođe u kontakt sa vodom i vazduhom, što pokreće hemijsku reakciju i stvara vrlo kiselu vodu. Ta voda može da „pokupi” teške metale i druge štetne materije i da ih prenese u zemljište, rijeke i podzemne vode. Procjene pokazuju da u Sjedinjenim Državama postoji oko 1,8 miliona napuštenih rudarskih objekata, dok je u Australiji taj broj oko 50.000. Jedan od razloga zbog kojih se rudnici ostavljaju bez sanacije jesu visoki troškovi ovog procesa, koji se globalno procjenjuju na milijarde dolara.
Takav odnos prema rudnicima ne utiče samo na prirodu – velike površine ostaju neiskorišćene i lokalne zajednice propuštaju mogućnost da ih upotrijebe za korisne namjene. Ipak, rudarski otpad sadrži i značajan neiskorišćen resurs – minerale i metale koji su ostali nakon eksploatacije. Procjene Međunarodnog savjeta za rudarstvo i metale (ICMM) pokazuju da je samo tokom 2018. godine širom svijeta proizvedeno više od devet miliona tona jalovine. U Sjedinjenim Državama, gotovo sve potrebe za kritičnim mineralima mogle bi se zadovoljiti koristeći nusproizvode iz postojećih rudarskih operacija, gdje se mogu pronaći metali poput kobalta, litijuma, bakra, platine i telura.
Regeneration trenutno razmatra desetine lokacija širom svijeta. Izdvajanje plemenitih metala iz jalovine može doprinijeti razvoju tehnologija kao što su katalizatori, gorivne ćelije ili zeleni vodonik.
Poput zlatne ogrlice koja krasi vrat, inicijativa Salmon Gold, pokrenuta 2018. godine, kruna je rada ove društvene kompanije. Nastala je iz ideje da se zlato može izdvojiti iz postojećeg rudarskog otpada u potocima i riječnim koritima, a prihod od prodaje zlata koristi za obnovu tih lokacija, dok njegovi kupci ostaju u uvjerenju da podržavaju odgovorno poslovanje. Iako proces izdvajanja zlata iz taloga može da ošteti staništa riba i da oteža migraciju i mrijest, Salmon Gold je posvećen tome da to promijeni. Na lokacijama gdje je ranije vršeno rudarenje, nakon izdvajanja zlata obnavljaju se staništa važna za lososa, lipljena i druge vrste, vraća se vegetacija, čisti prostor i formiraju se novi bazeni za mrijest. RESOLVE se zalaže za to da ovakav odgovoran pristup rudarstvu ne ostane samo u okviru granica njihovog djelovanja. Zbog toga ova organizacija objavljuje i stručne dokumente (White Papers) koji pružaju smjernice i alate uz čiju primjenu može da se ostvari odgovorniji odnos prema rudarenju i prirodi. Dokumenti su namijenjeni donosiocima odluka, institucijama i stručnjacima kako bi odgovorna praksa mogla da se primijeni širom svijeta.
Priredila: Katarina Vuinac
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala EKOMOBILNOST