Podvodni svijet neprestano pulsira. Što se dublje zaranja, svjetlost sve više iščezava, dok zvuk nastavlja svoje putovanje kroz vodu u obliku vibracija, koje ostaju pouzdan orijentir. U takvom okruženju akustika služi kao alat za razumijevanje svijeta ispod površine vode. Pažljivim ispitivanjem podvodnih zvukova naučnici mogu pratiti prisustvo morskih bića, njihova kretanja, ali i uticaj ljudskih aktivnosti na ekosistem. U dubokom, tamnom i udaljenom svijetu mora i okeana, vibracije koje se šire kroz vodu – zvuk – postaju način sporazumijevanja. Morske vrste, u skladu sa svojim ritmom života, koriste ga za komunikaciju, orijentaciju i lov.
Hidrofon je uređaj koji registruje zvučne talase i služi za detekciju i snimanje zvukova pod vodom. Zahvaljujući ovim podvodnim mikrofonima, moguće je bilježiti, na primjer, rute sezonskih kretanja nekih podvodnih vrsta. Međutim, pomoću ovog alata može se otkriti i kako ljudi utiču na staništa morskih životinja, a jedna od aktuelnih tema svakako su vjetroparkovi.
Iako sa kopna vjetroturbine djeluju kao tihi proizvođači čiste obnovljive energije, kada se analizira situacija pod vodom, slika je složenija, s obzirom na to da vjetroturbine emituju niskofrekventne zvuke koji se pod vodom dalje šire. Jedna od metoda za otkrivanje uticaja jeste upravo postavljanje hidrofona u blizini vjetroparkova, koji analiziraju promjene u zvučnom pejzažu prije, tokom i nakon izgradnje. Na osnovu prikupljenih podataka, naučnici mogu dalje utvrditi da li morske vrste mijenjaju ponašanje, prestaju sa komunikacijom ili napuštaju oblast. Stručnjaci smatraju da se svaka lokacija mora posmatrati zasebno, u skladu sa specifičnim uslovima.
Prilikom izgradnje vjetroparka, u morskom dnu odvijaju se veliki radovi – od kopanja do zabijanja stubova – što izaziva veliki akustički stres kod morskih vrsta. Kada se radovi završe, vjetroturbina se postavi i na kraju počne sa radom – buka, odnosno vibracije, sada u blažem obliku, nastavljaju se uslijed rada turbine, što može trajati i preko dvije decenije, koliko prosječno iznosi njen radni vijek.
U FOKUSU:
- Održiva energija u praksi – Prvi napredni EV sistem u Srbiji
- YugoHrana – dijeljenje empatije i viškova sa tanjira
- Nuklearna energija – rizik ili stub energetske stabilnosti?
Zvučni talasi se u vodi šire brže i dalje nego u vazduhu, a ribe ih detektuju pomoću, na primjer, unutrašnjeg uha ili bočne linije, što im omogućava da osjete predatora, plijen ili druge ribe. Vibracije proistekle iz građevinskih radova ili drugih aktivnosti mogu se potencijalno preklapati sa prirodnim signalima životinja, koji su im ključni za opstanak. Prema nekim analizama, kojih još uvijek nema dovoljno za konačan sud, vjetroparkovi istovremeno mogu djelovati i pozitivno jer njihovo postojanje ograničava neke druge ljudske aktivnosti, poput ribolova.
U svakom slučaju, istraživanje uticaja zahtijeva opremu koja se teško nabavlja, terenski rad nije jednostavan, i zahtijeva logističku i tehničku podršku koju mnoge naučne ustanove nemaju. U tom složenom kontekstu, pouzdani alati postaju neprocjenjivi.
Uprkos izazovima, postoje timovi koji rade na rješenjima kada su u pitanju instrumenti za praćenje. Loggerhead Instruments, američka kompanija specijalizovana za razvoj sofisticiranih akustičkih uređaja, razvila je niz akustičkih rekordera koji omogućavaju dugoročno snimanje i analizu zvukova pod vodom. Proizvodi ove kompanije koriste se u svjetskim okeanima, jezerima i rijekama – kako bi se zvukom pratilo i proučavalo ponašanje vodenog života, od ponašanja morskih sisara, njihove migracije, komunikacije, reakcije na buku, do istraživanja uticaja industrijskih radova i brodskog saobraćaja. Riječ je o uređajima koji rade autonomno i bez stalnog nadzora, što omogućava istraživanja i u izolovanim dijelovima mora, i to bez ometanja prirodnog okruženja.
Jedan konkretan primjer, naveden na sajtu kompanije, dolazi sa Instituta za istraživanje životne sredine Pfleger (PIER) u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje naučnici dugi niz godina koriste Loggerhead opremu za istraživanje bjelog morskog brancina (White Seabass) – vrste ribe koja nije specifična za naša područja, već za zapadne obale SAD i Meksika. Tokom proljeća i početka ljeta, pomoću snimljenih zvukova otkrili su da ove ribe proizvode specifične zvuke – baš oko zalaska sunca, u vrijeme kada se mrijeste. Zahvaljujući tome, istraživači su mogli da, bez hvatanja ili uznemiravanja riba, tačno utvrde gdje i kada se one mrijeste, što je veoma važno za očuvanje vrste.
Priredila: Milica Vučković
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA