Zemlje koje teže energetskoj stabilnosti i postizanju ugljenične neutralnosti sve češće govore o nuklearnoj energiji kao mogućem izvoru održive i stabilne električne energije.
Nuklearna energija može da upotpuni energetski miks sačinjen od obnovljivih izvora energije, i to tako što će preuzeti primat u proizvodnji energije u trenucima kada su vremenski i hidrološki uslovi nepovoljni, odnosno kada solarne, vjetroelektrane i hidroelektrane ne mogu da proizvedu dovoljno struje.
Ipak, svijet se još uvijek nije oporavio od nuklearnih nesreća koje su se dogodile ne tako davno, pa se otuda postavlja pitanje treba li uopšte da damo novu šansu ovom izvoru električne energije. Na ovo pitanje odgovara nam Stefan Aleksić, glavni i odgovorni urednik portala Nuklearna perspektiva. On kaže da je strah od nuklearne energije sličan strahu od letenja. Naime, iako je letenje bezbjedno, emotivno ga doživljavamo kao opasno.
– Podaci do kojih možemo doći pokazuju da je nuklearna energija jedan od najbezbjednijih oblika energije. I nije teško pretpostaviti zašto: prilikom rada, nuklearna elektrana nema karbonski otisak, nuklearna industrija je prošla ogroman put od prvih reaktora i trenutno ima gotovo neprevaziđen bezbjednosni rekord – objašnjava Aleksić.
Što se tiče zemalja koje prednjače u procesu vraćanja nuklearnoj energiji, zanimljivo je da su to zemlje Azije, na prvom mjestu Kina. Naš sagovornik ističe da rastuće ekonomije uslovljavaju rast potreba za energijom i azijske zemlje sve češće i ozbiljnije razmatraju nuklearne elektrane i reaktore.
U FOKUSU:
- YugoHrana – dijeljenje empatije i viškova sa tanjira
- Globalni standard za ekološku odgovornost industrije kakaa
- Dvije i po decenije borbe za čistu budućnost
– Ove zemlje ozbiljno razvijaju tehnologije koje će u prvom redu pojeftiniti izgradnju nuklearnih instalacija, pa se mogu čak čuti i cifre koje mogu doći i do samo oko šest milijardi dolara za dvije reaktorske jedinice. To je, u poređenju sa cijenom reaktorskih jedinica na Zapadu, veoma povoljno – kaže Aleksić.
Kao ključnu prednost nuklearne energije, on ističe energetsku gustinu nuklearnog goriva. Prema njegovim riječima, iz nevjerovatno male količine materijala dobijamo ogromne količine energije. To je nešto što nijedan drugi izvor, pa ni fosilni, ne može da pruži. Dodaje i druge značajne prednosti – minimalan prostor potreban za izgradnju, nisku cijenu proizvodnje električne energije nakon puštanja elektrane u rad, kao i mogućnost višegodišnje energetske nezavisnosti zahvaljujući retkoj zamjeni goriva.
Nuklearna energija, prema mišljenju našeg sagovornika, nije samo energetsko već i društveno pitanje.
– Iako je tačno da je svaka tehnologija prvenstveno ograničena političkoekonomskim kontekstom u kojem nastaje i razvija se, neke tehnologije imaju kapacitet da te političkoekonomske odnose „gurnu” u pravom pravcu. A po mom mišljenju, nuklearna energija jedna je od tih tehnologija: da bismo napravili nuklearnu elektranu u našoj zemlji, moramo izgraditi obrazovne institucije, regulatorne institucije, pa i izvijesnu bezbjednosnu kulturu, a sve zajedno to znači i, makar malo, bolje društvo – kaže Aleksić.
U Srbiji je 2024. godine ukinut višedecenijski moratorijum na izgradnju nuklearnih elektrana, čime su otvorene nove mogućnosti za investicije i saradnju sa međunarodnim kompanijama. Naš sagovornik ocjenjuje da je ukidanje moratorijuma dobar potez, s tim što, kako kaže, moratorijum nije trebalo ukinuti kroz usvajanje novog zakona o energetici, već kroz rad relevantnih institucija. Tek kada institucije budu adekvatno uključene, povjerenje javnosti u ovu industriju će se vratiti.
Na pitanje o potencijalnim lokacijama za izgradnju prve nuklearne elektrane u Srbiji, Aleksić je oprezan – To moraju odlučivati nezavisni eksperti. Mi novinari i civilno društvo treba da stvaramo uslove za rad takvih institucija – i da stalno podsjećamo koliko su one važne.
Iako savremene tehnologije omogućavaju visok stepen bezbjednosti – sa višeslojnim sistemima zaštite i automatskim bezbjednosnim mehanizmima – naš sagovornik jasno naglašava da je najveća garancija sigurnosti nezavisna i kompetentna regulatorna infrastruktura.
Na kraju, Aleksić ostavlja poruku za razmišljanje – nuklearna energija nije savršena, ali jeste nužna. Ako želimo stabilan i čist energetski miks, ne možemo je ignorisati. A ako se već odlučimo za nju, moramo to raditi ozbiljno, odgovorno i institucionalno.
U vremenu kada se svijet suočava sa pritiskom klimatskih promjena, sve nestabilnijim tržištima i ograničenjima obnovljivih izvora, nuklearna energija se sve jasnije profilira kao stub energetske stabilnosti. Da li ćemo kao društvo imati kapacitet da je pametno i odgovorno uključimo u svoj energetski miks – pitanje je koje ostaje pred nama.
Priredila: Milena Maglovski
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA
