Četiri decenije nakon nuklearne katastrofe u Černobilju, u zemljištu oko nekadašnje elektrane i dalje se nalaze mikroskopske radioaktivne čestice. Novo istraživanje naučnika iz Njemačke pokazalo je da su neke od njih zadržale veliki dio prvobitne kristalne strukture, što ukazuje na to da se sporije hemijski razgrađuju i rastvaraju, pa samim tim i sporije oslobađaju radionuklide u okolinu nego što se očekivalo.
Stručnjaci Helmholcovog centra u Drezden-Rosendorfu (HZDR) i Univerziteta u Hanoveru analizirali su šest radioaktivnih čestica prikupljenih na dvije lokacije u černobiljskoj oblasti. Rezultati su pokazali iznenađujuću postojanost pojedinih čestica, čak i nakon 40 godina izloženosti spoljašnjim uslovima.
Eksplozija reaktora 26. aprila 1986. godine oslobodila je velike količine radioaktivnog materijala, koji se raspršio u okolini. Među ostacima nalaze se i čestice veličine od osam do 50 mikrometara, čije ponašanje zavisi od hemijskog sastava i načina nastanka, navedeno je u saopštenju HZDR-a.
Naučnici razlikuju tri osnovne grupe ovih čestica. Prvu čine čestice slične nuklearnom gorivu, odnosno uranijum-dioksidu. Druga obuhvata čestice u kojima je gorivo djelimično ili potpuno izmiješano ili hemijski povezano sa cirkonijumom iz zaštitne obloge gorivnih elemenata. Treću grupu čine čestice nastale tokom požara grafitnog moderatora, materijala koji usporava neutrone u reaktoru.
Pročitajte još:
- Poljska priprema izgradnju druge nuklearne elektrane – prvi reaktor planiran za 2040. godinu
- Švajcarska bi na referendumu mogla da odlučuje o izgradnji novih nuklearnih elektrana
- Google ulaže 13 milijardi eura u Finsku, investicija uključuje nuklearnu energiju, vjetar i baterije
Visoke temperature i kontakt sa vazduhom tokom požara doveli su do oksidacije goriva i nastanka različitih oksida uranijuma. Neki od njih mehanički su nestabilni i mogu se raspadati na sitnije fragmente koje vjetar prenosi kroz životnu sredinu.
Zbog razlika u sastavu i strukturi, naučnicima je i dalje teško da pouzdano predvide kojom brzinom će se pojedine čestice rastvarati i oslobađati radionuklide.
Šta su otkrili rendgenski snimci?
Istraživači su šest čestica izdvojili iz uzoraka zemljišta, a zbog njihove visoke radioaktivnosti, prije transporta do istraživačkog postrojenja u Grenoblu, uzorci su morali da budu smješteni u više zaštitnih slojeva.
Svaka čestica snimljena je iz približno 2.000 različitih uglova pomoću fokusiranog rendgenskog snopa. Na taj način identifikovane su različite kristalne faze oksida uranijuma i detaljnije analizirana unutrašnja struktura materijala.
Rezultati pokazuju da je nuklearno gorivo u analiziranim česticama sačuvalo veliki dio prvobitne kristalne strukture. To ukazuje na to da su te čestice hemijski stabilnije nego što se ranije pretpostavljalo. Takva stabilnost mogla bi da uspori oslobađanje radionuklida, odnosno radioaktivnih izotopa, u okolno zemljište i vodu.
Ipak, to ne znači da je kontaminacija nestala niti da su čestice bezopasne. Rezultati se odnose samo na šest analiziranih čestica sa dvije lokacije i ne mogu se primijeniti na cijelo područje pogođeno katastrofom.
Nova saznanja doprinose boljem razumijevanju dugoročnih posljedica katastrofe, ali ne pružaju osnov za zaključak da je opasnost prošla. Radioaktivni materijal u okolini elektrane i dalje zahtijeva pažljivo praćenje, a njegova dugoročna sudbina ostaje predmet naučnih istraživanja.
