Jednakost, inkluzija i rodna ravnopravnost i dalje su teme koje traže otvoren razgovor. O tome koliko su žene u Srbiji diskriminisane, posebno kada je riječ o tržištu rada, diskutovano je na panelu o rodnoj ravnopravnosti u okviru ESG festivala, koji su organizovali kompanija Hemofarm i Univerzitet u Beogradu. Ovaj događaj okupio je pet istaknutih žena, koje se svojim radom i posvećenošću nalaze na uspješnim poslovnim pozicijama. Njihova iskustva i uvidi u stanje društva pružili su dragocjene informacije i inspiraciju ostalim učesnicima panela.
Učesnice panela govorile su o značaju pronalaženja balansa, naglašavajući da je to vrlo širok pojam, različit za svakoga. Marjana Davidović, generalna direktorka za južni dio Adriatik regije kompanije Nestle, istakla je da žene treba da prihvate svoju ulogu u društvu i očekivanja koja dolaze od porodice, djece i partnera, jer ne možemo promijeniti cjelokupnu sredinu oko nas. Ipak, dodala je da je važno da svaka žena pronađe svoj lični balans i prihvati, da bude u redu sa tim, da stvari nisu i ne moraju da budu uvijek savršene.
Sandra Savić, senior direktorka za korporativne poslove i komunikacije kompanije Hemofarm, otvorila je diskusiju o prisutnosti žena u nauci, rečenicom koju je iznio Antonio Gutereš povodom osmog marta – ukoliko nastavimo ovakvim trendovima, biće potrebno 300 godina da dođemo do rodne ravnopravnosti. Tom prilikom, Gutereš je pričao o inovativnom i tehnološkom dijelu svijeta gdje su muškarci ponovo preuzeli dominaciju. Marija Pavlović, predstavnica Bio4Campus iz Ministarstva nauke, tehnologija i inovacija, nadovezujući se na otvorenu temu, iznijela je statističke podatke koje ima Ministarstvo i eNauka, a koji kažu da je oko 55 odsto žena u nauci.
„Ako pogledamo STEM oblasti, što obuhvata nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, i ako pogledamo institute u okviru Univerziteta u Beogradu koji su u tim oblastima, a ima ih oko 11, na osam instituta su rukovodioci žene“, rekla je Pavlović.
Kako je dodala, važno je da se prepoznaju sve koristi koje imaju rodnoravnopravni, izbalansirani timovi, u odnosu na timove koji to nisu.
Brankica Janković, povjerenica za zaštitu ravnopravnosti, potvrdila je da je pomak prisutan, iznoseći podatak da kada se radi o STEM naukama, raste interesovanje žena, te je udio sa 21 odsto iz 2011. godine, za deset godina porastao na 32 odsto.
Kako je naglasila, važno je što djevojčice i mlade djevojke danas imaju nekoga na koga mogu da se ugledaju, zato što postoji prisutnost žena u nauci i na istaknutim pozicijama.
Iako je određeni napredak ostvaren, žene i dalje ostaju najviše diskriminisane, i to upravo na tržištu rada. Ukoliko se preciznije sagleda, riječ je o ženama u životnoj dobi preko 45 godina.
Prema zvaničnim podacima Nacionalne službe za zapošljavanje, koje je iznijela povjerenica za zaštitu ravnopravnosti, iako je značajno pala stopa nezaposlenosti, starosna grupa 45 plus godina, a posebno žene, ostala je nepromijenjena. Kao razlog za ovakvu situaciju navela je nedovoljnu podršku ženama. Kako je objasnila, žene su u toj životnoj dobi stekle razne vještine kroz brigu o porodici, djeci, ali i njenim starijim članovima, međutim, one nemaju vještine koje se danas traže na tržištu rada. Prema njenim riječima, Nacionalna služba za zapošljavanje treba da radi na programima pripreme za izlazak na tržište rada.
„To što ona ne poznaje biznis kulturu koja se zahtijeva, ne znači da ona to ne može da savlada. Treba da prevaziđe unutrašnju barijeru“, zaključila je Janković.
Marija Mitrović iz Trag fondacije rekla je da žene nakon 50. godine, osim ako nisu veoma dobro pozicionirane i izgradile karijeru do tih godina, faktički postaju nezapošljive iako su i dalje u radnoj snazi.
Učesnice panela osvrnule su se i na kategoriju mladih žena, kao i onih iz ruralnih sredina. Govoreći o ženama iz ovakvih sredina, Mitrović je istakla da su one obeshrabrene za dalje obrazovanje i da ostaju na nivou srednje škole, što dovodi do poslova koji su manje kvalifikovani i time manje plaćeni.
Kada je riječ o mladim ženama, učesnice su se usaglasile da značajan problem ostaje majčinstvo. U tom smislu, diskriminacija se uviđa u procjeni poslodavaca da li su žene u godinama za rađanje ili ne, što utiče na odluku o njihovom zapošljavanju. Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti podsjetila je i na slučajeve kada žene dobijaju otkaz ili se nakon povratka sa porodiljskog premještaju na niža radna mjesta. Generalna direktorka kompanije Nestle rekla je da mnogi poslodavci danas znaju šta ne smiju da kažu, poput pitanja o planiranju porodice, međutim, potrebno je vrijeme da kao društvo i pojedinci zaista usvojimo te unutrašnje vrijednosti.
Panelistkinje su se usaglasile da je za istovremeni razvoj žena u poslovnom svijetu i mogućnost da se ostvare kao majke, važno da se populaciona politika usmjeri na predškolske ustanove i uslove u njima. Za odluku o majčinstvu, važna je ne samo jednokratna novčana podrška, već i stabilnost radnog mjesta, ali i društva da znaju da imaju oslonac tokom trajanja karijere. Govoreći na ovu temu, Davidović je dala primjer iz Švajcarske, gdje obdaništa rade od 10 do 14 časova. Kako je objasnila, veliki dio poslovnih žena, ali i muškaraca, ne mogu da dovedu i odvedu dijete u to vrijeme iz vrtića. U Srbiji je po tom pitanju bolja situacija, a upravo je to primjer podrške koju žena treba da ima od društva.
Kako bi se ostvario dalji napredak kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti, Davidović je istakla važnost vaspitanja djece i podizanja jedne generacije koja će da podržava partnera ili partnerku. Upravo je solidarnost bila tema kojom je završen panel. Učesnice su zaključile da solidarnost dolazi iznutra i ona je nešto što se uči kroz cijeli život, od odrastanja u porodici do radnog mjesta. Kako su istakle, žene treba da se ohrabre kako bi prevazišle svoje nesigurnosti ili strahove od neuspjeha. Povjerenica za zaštitu ravnopravnosti rekla je da su potrebni uzori i to više muški uzori, koji se neće stidjeti da o tome otvoreno pričaju. Kako je zaključila Pavlović, prava solidarnost dolazi iznutra. Ukoliko se takmičimo sa drugima, to nije solidarnost. Tamo gdje se svako takmiči sam sa sobom, ali da je zaista fundamentalno svjestan toga, davaće najbolje što može od sebe, a solidarnost će prirodno uslijediti kao stanje društva.
