Dok EU ubrzava zelenu tranziciju, energetski intenzivna industrija u Srbiji suočava se sa rastućim ekološkim zahtjevima, novim troškovima i regulatornom neizvjesnošću. Asocijacija srpske energetski intenzivne industrije (ASEII) danas okuplja ključne kompanije iz sektora čelika, cementa i đubriva, s ciljem da njihov stav bude jasno vidljiv u kreiranju energetskih i klimatskih politika.
O izazovima, prilikama i prioritetima razgovarali smo sa Stanislavom Simić, direktorkom ASEII. Za početak, možete li predstaviti Asocijaciju srpske energetski intenzivne industrije – koje sektore obuhvatate, koji su vaši ključni ciljevi i uloga u podršci ovom dijelu privrede?
– Asocijacija srpske energetski intenzivne industrije osnovana je kao zajednička platforma pet vodećih industrijskih kompanija iz sektora čelika, cementa i đubriva, s ciljem da objedini glas industrija koje predstavljaju jezgro realne ekonomije Srbije. Osnivači Asocijacije su Metalfer Steel Mill, Elixir Group, Holcim Srbija, Moravacem i Titan Cementara Kosjerić.
Asocijacija je formirana kako bi obezbijedila aktivno učešće energetski intenzivne industrije u kreiranju nacionalnih i evropskih energetskih i klimatskih politika, posebno u kontekstu dekarbonizacije i tranzicije ka klimatskoj neutralnosti. Misija ASEII je da se zalaže za pravedan, predvidiv i konkurentan regulatorni okvir, koji omogućava dugoročna ulaganja, tehnološke inovacije i otpornost industrije, uz istovremeno ispunjavanje klimatskih ciljeva.
Kada govorimo o aktuelnim izazovima, kako biste opisali trenutnu poziciju energetski intenzivne industrije u Srbiji u kontekstu strožih ekoloških kriterijuma i sve zahtjevnije regulative EU?
– Tempo koji ima Evropska unija svakako je ambiciozan, a za Srbiju posebno izazovan, imajući u vidu da proces energetske i ekološke tranzicije započinjemo iz drugačijih početnih uslova. Dok kompanije u EU imaju pristup namenskim fondovima, subvencijama i razrađenoj infrastrukturi za energetsku i ekološku tranziciju, domaća industrija se postepeno prilagođava sličnim standardima, ali uz ograničeniji spektar raspoloživih instrumenata podrške.
Pitanje cijene energenata ostaje jedan od ključnih faktora konkurentnosti, naročito u pogledu predvidivosti troškova i dugoročnog planiranja. Dodatni izazov predstavlja i oblast upravljanja otpadom, gdje su infrastrukturni kapaciteti i administrativne procedure i dalje u razvoju, što utiče na fleksibilnost poslovanja.
Zbog toga je važno da se energetska i industrijska politika Srbije razvijaju paralelno sa procesom regulatornog usklađivanja, uz kontinuiranu podršku industriji kroz investicione mehanizme, infrastrukturne projekte i realne tranzicione rokove. U takvom okviru moguće je očuvati industrijsku bazu, istovremeno jačajući konkurentnost i ispunjavajući rastuće ekološke zahtjeve, u partnerskom odnosu države, privrede i međunarodnih aktera.
U FOKUSU:
- Reciklaža i podizanje ekološke svijesti u opštini Brod
- Kako digitalizacija mijenja upravljanje mineralnim resursima u Srbiji
- Tranzicija sa vizijom: Šta BiH može naučiti iz grčkog modela
CBAM već sada utiče na domaće kompanije – kako se taj uticaj trenutno manifestuje i koje su najveće prepreke s kojima se suočavaju vaši članovi?
– CBAM već sada ima konkretan uticaj na domaće kompanije, iako se još uvijek nalazi u ranoj fazi primjene. Uticaj se prije svega manifestuje kroz povećanu neizvjesnost u poslovanju, budući da je zakonski okvir usvojen, ali se još uvijek očekuju podzakonski akti koji će definisati konkretna pravila i procedure. U ovom trenutku kompanije nemaju potpunu jasnoću u pogledu obaveza koje ih očekuju, što otežava planiranje proizvodnje, nabavke i izvoza, dok su tokovi materijala i repromaterijala u pojedinim slučajevima usporeni.
U širem kontekstu, velike ekonomije kao što su SAD, EU i drugi globalni akteri, paralelno sa klimatskim politikama sprovode i snažne mjere zaštite sopstvene industrije. U tom smislu, očekivanja domaće industrije usmjerena su ka tome da i Srbija, u skladu sa svojim mogućnostima i fazom evropskih integracija, obezbijedi podršku kompanijama koje se suočavaju sa novim regulatornim zahtjevima.
Kako domaća industrija može ostati konkurentna i odgovoriti na obaveze koje CBAM donosi, posebno u poređenju s kompanijama iz EU?
– Očuvanje konkurentnosti domaće industrije u uslovima koje CBAM donosi podrazumijeva ubrzanu, ali održivu dekarbonizaciju, uz odgovarajuću finansijsku i regulatornu podršku. Posebno važnu ulogu u tom procesu ima veća primjena sekundarnih sirovina i alternativnih goriva, koja već predstavljaju sastavni dio proizvodnih procesa u kompanijama-članicama, ali čiji potencijal još uvijek nije u potpunosti iskorišćen. Veće korišćenje sekundarnih sirovina, alternativnih goriva, kao i efikasniji tokovi otpada, uz dalje usklađivanje regulative o njegovom tretmanu i tranzitu sa pravilima EU, omogućili bi industriji da istovremeno smanji emisije i optimizuje troškove proizvodnje.
Električna energija iz obnovljivih izvora predstavlja još jedan važan stub tranzicije. Stabilna regulativa, veći instalisani kapaciteti i mogućnost sklapanja dugoročnih PPA ugovora dali bi kompanijama sigurnost potrebnu za planiranje investicija i smanjenje ugljeničnog otiska.
Uz predvidiv regulatorni okvir, dostupne investicione mehanizme i kontinuirani dijalog između svih zainteresovanih strana, industrija bi imala kapacitet da se uspješno prilagodi CBAM zahtjevima, zadrži konkurentnost i postane aktivan dio evropske zelene tranzicije.
Kakve su vaše projekcije za energetski intenzivnu industriju u Srbiji do 2030. godine – da li očekujete ubrzanu transformaciju, stagnaciju ili dodatne pritiske koji bi mogli ugroziti proizvodnju?
– Do 2030. godine očekujemo period intenzivne, ali kontrolisane transformacije energetski intenzivne industrije u Srbiji. Iako će pritisci u pogledu regulatornih zahtjeva i klimatskih ciljeva nesumnjivo postojati, vjerujemo da oni mogu postati pokretač modernizacije, a ne faktor stagnacije ili smanjenja proizvodnje.
Industrija već danas pokazuje spremnost da ulaže u nove tehnologije, unapređenje energetske efikasnosti i smanjenje emisija, a naš cilj je da kroz taj proces postavimo visoke standarde i jasna očekivanja za budući razvoj sektora. Uloga Asocijacije je da okupi relevantne aktere, odnosno industriju, institucije, regulatorna tijela i druge zainteresovane strane, kao i da doprinese boljem razumijevanju izazova i mogućih rješenja. Poseban fokus biće na edukaciji, razmjeni znanja i uspostavljanju dijaloga kako bi sve institucije djelovale u istom pravcu i sa zajedničkim ciljevima.
Intervju vodila: Milena Maglovski
Intervju u cjelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala DIGITALIZACIJA
