Porast ljudske populacije doveo je do širenja urbanizacije i zauzimanja prirodnih staništa netaknute prirode. Možda ni sam rast broj ljudi na planeti ne predstavlja toliko velik problem za očuvanje prirodnih staništa, koliko uticaj ima čovjekova pohlepa da uzme i više nego što mu je potrebno. Toliko je živog svijeta na Zemlji i zajedno obitavaju, a čini se da je jedino čovjeku tijesno i da mora da se širi iz dana u dan sve više. Niz je razloga zbog čega je biodiverzitet ugrožen, a gubitak staništa svrstava se u ovom trenutku u najveći prijetnju.
Koliko smo kao vrsta doprinijeli ugrožavanju ostalih, može se prikazati kroz primjer tigrova. Podaci pokazuju da su bengalski tigrovi nekada bili rasprostranjeni širom Azije, ali da je u posljednjih 150 godina izgubljeno preko 90 odsto njihovog staništa.
Nacionalna vazduhoplovna i svemirska administracija (NASA) još 1972. godine, pokrenula je program Landsat koji se fokusira na snimanje površine naše planete, sa ciljem da se proučavaju promjene u staništima, klimatskim uslovima, upravljanju prirodnim resursima… Nakon više od pet decenija posmatranja, ovaj program je stvorio arhivu podataka koji su doprinijeli znatno boljem razumijevanju naše planete, njenih prirodnih resursa i dinamičnih procesa. Program se sastoji od serije satelitskih misija, a kako se navodi na zvaničnom sajtu NASA, Landsat Next je naredna misija za koji se očekuje da će biti lansirana krajem 2030. godine. Unaprijeđena tehnologija omogućiće poboljšano praćene i upravljanje promjenljivim pejzažima.
Ipak, dok to čekamo, željela bih da se osvrnemo na značaj dosadašnjih misija. Do sada se sprovedeno devet misija, prva je lansirana 1972. godine, druga 1975. godine, treća 1978. godine, četvrta 1982. godine, peta 1984. godine, šesta 1993. godine, sedma 1999. godine, osma 2013. godine i posljednja 2021. godine.
Landsat sateliti ima veoma važnu ulogu u zaštiti ugroženih životinjskih vrsta. Jedan od načina na koji im pružaju zaštitu, jeste njihova sposobnost da koriste infracrveno svjetlo za mapiranje i praćenje zdravlja vegetacije. Iako je infracrveno svjetlo nije vidljivo ljudskom oku, ono je vrlo korisno za biljke i istraživanje njihovog zdravlja. U zavisnosti od zdravlja biljke, ona na drugačiji način reflektuje infracrveno svjetlo, a Landsat senzori upravo mogu na precizan način na mjere tu refleksiju. Na osnovu ovako prikupljenih podataka, naučnici preciznije procjenjuju zdravlje prirodnih staništa. Vegetacija određenog područja je važna kako za ishranu i sklonište, tako i za opšte zdravlje ekosistema.
Landsat sateliti takođe mogu precizno da mapiraju ekosisteme kao što su mangrove šume, koralni grebeni i druge. NASA je objavila podatak da su, primjera radi, zahvaljujući ovim misijama naučnici identifikovali 650 bariranih ostrva širom svijeta koja su do tada bila nepoznata.
Na osnovu godina prikupljanja podataka, naučnici mogu da uoče promjene u staništima, da prate klimatske promjene, upravljanje vodama, zatim praćenje poljoprivredne proizvodnje, kao i šumskih požara ili sječe šuma, a sve je to značajno kako bi se bolje upravljalo prirodnim staništima, koja su već degradirana a ključna za opstanak ugroženih vrsta.
Primjera radi, Landsat sateliti su otkrili nastanak zelenih površina na Arktiku, odnosno povećanje vegetacije, što je posljedica klimatskih promjena i topljenja leda. To je pomoglo naučnicima da shvate kako se ovi ekosistemi mijenjaju i na koji način to utiče na životinjski svijet.
Još jedan lijep primjer, koji bih ostavila za kraj ovog teksta, tiče se mapiranja novih staništa za ugrožene vrste, koja do tada nisu bila poznata. Riječ je o močvarnoj ptici Yuma Ridgway’s rail, koja se svrstava u kritično ugroženu vrstu. Na ovaj način naučnicima je omogućeno da bolje planiraju mjere njene zaštite i obnavljanja populacije, u njihovom prirodnom okruženju.
