Ušuškan, skladan, skoro pa savršen – tako pamtim Serdatelje, mali krad nadomak Stokholma, u kojem sam boravila nekih mjesec dana davne 2010. godine. Tamo su nastale neke od mojih najljepših uspomena, a život u Švedskoj djelovao mi je kao tiha, privlačna mogućnost. Iako me život nije odveo u tom pravcu, jedna neobična priča vratila me je u Serdatelje i probudila ideju da možda opet posjetim ovaj grad.
Naime, Sedartelje je danas dom projektu koji pomjera granice načina na koji razmišljamo o otpadu, gradu i – možda najviše – o životinjama sa kojima dijelimo prostor. Na ulicama ovog grada, vrane su postale neočekivani saveznici u borbi protiv opušaka cigareta, jednog od najtvrdokornijih oblika urbanog otpada.
Iza svega stoji mala, ali izuzetno kreativna startap kompanija, koja je osmislila jednostavan mehanizam: vrana donese opušak, mašina ga prepozna i nagradi je hranom. Zvuči kao scena iz dokumentarca o inteligenciji ptica, ali u Sedarteljeu je to postala stvarnost.
Posebno me fascinira kako je čitav sistem zasnovan na dobrovoljnoj participaciji divljih ptica. Niko ih ne tjera, niko ih ne trenira u zatočeništvu – vrane same biraju da učestvuju. Njihova izuzetna inteligencija, sposobnost da rješavaju probleme i da koriste alate samo je dodatno došla do izražaja.
Činjenica da mašina razlikuje opušak od kamenčića ili listića čini proces još zanimljivijim. A zamislite tek to da bi, prema procjenama, angažovanje vrana moglo da smanji troškove čišćenja ulica i do 75 odsto!
Naravno, projekat otvara i ozbiljna pitanja – od toga koliko je bezbjedno da ptice uzimaju filtere natopljene hemikalijama, pa do onog većeg, filozofskog: da li smo opet previše oslonjeni na rješenja koja zaobilaze suštinu, a to je promjena ljudskog ponašanja?
Ali bez obzira na sve dileme, ne mogu da poreknem da je ideja hrabra i važna jer pokazuje mogućnosti koje nam donosi posmatranje prirode kao partnera, a ne kao nečega čime treba samo upravljati.
Milena Maglovski
