Znate onu priču – avioni ispuštaju tajanstvene hemikalije koje mijenjaju vrijeme, kontrolišu misli ili prave ko zna kakve eksperimente nad nama. Možda ste i vi nekad podigli pogled ka nebu, vidjeli te bijele tragove i zapitali se: „Što li to zaista izlazi iz aviona?”
Ispostavlja se da ti tragovi – u teorijama zavjere opisani kao kemtrejls (hemijski tragovi), a u nauci kao kontrejls (skraćeno od kondenzacijski tragovi) – zaista imaju moć da utiču na klimu, ali ne na način na koji zavjerenici misle. Nauka je sada prilično sigurna: ovi tragovi možda ne sadrže tajne supstance, ali svakako nisu bezazleni.
Svi znamo da vazduhoplovstvo doprinosi globalnom zagrijavanju ispuštanjem ugljen-dioksida (CO₂). Ali ono što je manje poznato jest da sami tragovi aviona mogu imati čak i veći trenutni učinak na klimu od CO₂, evo kako.
Kada mlazni motor sagorijeva gorivo, ispušta vodenu paru, čađ i druge čestice. Na velikim visinama, gdje su temperature ekstremno niske, ta vodena para se kondenzuje oko čestica i formira sitne kristale leda – ono što vidimo kao bijele linije na nebu. Većina tragova nestane brzo, ali ako je vazduh previše hladan i vlažan, ovi tragovi mogu trajati satima i širiti se, stvarajući oblake nalik cirusima.
I tu dolazimo do problema: tragovi aviona djeluju kao ogromno atmosfersko ćebe koje zadržava toplinu koja bi inače otišla u svemir, čime doprinose zagrijavanju planete, piše Evropska federacija za transport i životnu sredinu.
Zapravo, tragovi aviona imaju dvostruko lice. Tokom dana, mogu djelimično reflektovati sunčeve zrake natrag u svemir, slično kao bijeli oblaci, čime donekle hlade planetu, dok istovremeno zadržavaju toplinu ispod sebe. Noću je priča drugačija – više nema sunčevog zračenja, pa tragovi služe samo kao termoizolacija koja sprečava Zemlju da se hladi.
Možda sada mislite: „Pa dobro, ti oblaci se rasprše za nekoliko sati, dok CO₂ ostaje u atmosferi vijekovima. Zar tragovi aviona nisu manji problem?”
Da, pojedinačni trag traje kratko, ali avioni lete svakog dana, svakog sata, i stalno stvaraju nove tragove. To je kao da pokušavate obrisati pod, dok ostavljate slavinu da curi.
Ono što me najviše čudi jest koliko je malo učinjeno da se ovaj problem riješi, iako postoji nekoliko relativno jednostavnih rješenja poput promjene visine leta, korištenja čišćeg goriva i optimizacije ruta.
Recimo, ako bi piloti izbjegavali let na visinama gdje su uslovi za formiranje tragova idealni, njihova pojava bi se značajno smanjila. Takođe, upotreba eko-goriva čije sagorijevanje emituje manje čađi smanjila bi količinu čestica oko kojih se formiraju kristali leda. Postoje i softveri koji mogu predvidjeti gdje će se tragovi najvjerojatnije formirati i pomoći da se avioni usmjere ka područjima gdje će se brzo raspršiti.
Dakle, tragovi aviona možda nisu dio tajnog plana za kontrolu stanovništva, ali svakako utiču na klimu više nego što većina ljudi misli. I dok svijet troši milijarde na smanjenje emisije CO₂, tragovi su i dalje u sjeni. Možda ih nećemo moći potpuno ukloniti, ali ako želimo ozbiljno smanjiti uticaj vazduhoplovstva na globalno zagrijavanje, vrijeme je da ih konačno uzmemo u obzir.
