Prethodnih mjeseci u Poljskoj su održani predsjednički izbori na kojima je pobijedio Karol Navrocki, kandidat konzervativne orijentacije koji nije prethodno pokazao naklonost klimatskoj politici EU. Njegov dolazak na vlast otvorio je potom pitanje kontinuiteta dosadašnje podrške zelenoj tranziciji među analitičarima, naročito zbog zalaganja za maksimalno suverenu Poljsku, samim tim i energetski što nezavisniju, što dalje može implicirati vraćanje energentima koja su već prisutna, kao što je ugalj, s obzirom da je diskurs o klimatskom planu ipak došao spolja. Energetika i ekologija nisu izolovane od političkih odluka, pa se sada povoljni tehničko-ekonomski uslovi susreću sa rastućom političkom neizvjesnošću i potencijalnom preorijentacijom.
Do skoro, Poljska je važila za jedno od atraktivnih tržišta obnovljivih izvora u regionu. Nacionalne aukcije dodjeljivale su gigavate kapaciteta, a krajem 2024. godine obezbijeđeno je i 1,6 GW novih solarnih projekata. Regulatorna pravila omogućavala su i složene hibridne konfiguracije – povezivanje solarnih elektrana sa baterijskim skladištima i vjetroparkovima – čime je zemlja postala sigurna destinacija za investitore u potrazi za dugoročnim povratom.
Ipak, pitanje ostaje da li će nova administracija zadržati taj kurs. Signali o mogućem preispitivanju podrške obnovljivim izvorima već su izazvali mogući talas deinvesticija. Investitori pažljivije procjenjuju regulatorni rizik, a neki se odlučuju na prodaju projekata dok je tržište još u zamahu.
Pročitajte još:
- Otvoren put izgradnji prve modularne elektrane u Evropi
- Perovskitne solarne ćelije – korak bliže jeftinijoj i snažnijoj energiji
- Na javnom uvidu Idejni projekat vjetroelektrane Gradina
Takav potez povukla je i kompanija R.Power, kako pišu i svetski medji, jedan od najvećih nezavisnih proizvođača solarne energije u Poljskoj. Firma, koja upravlja portfeljom većim od 1 GW, objavila je prodaju paketa projekata od 440 MW spremnih za izgradnju, uključujući opcije za baterijska skladišta i vjetroelektrane.
Za razliku od Srbije, koja tek posljednjih godina uvodi aukcije i privlači strane kompanije uz i dalje složene administrativne procedure, Poljska je još od 2016. razvila aukcioni sistem i otvorila pristup evropskim fondovima. Problem dakle nije u nedostatku instrumenata, već u neizvjesnosti da li će dosadašnji tempo i obim podrške biti nastavljen.
Osim toga, nedavno je poljski predsjednik najavio da neće potpisati ni zakon kojim bi se olakšala izgradnja vjetroparkova na kopnu i zamrznule cijene struje do kraja godine. Vlada tvrdi da je ovaj zakon ključan za razvoj obnovljivih izvora i snižavanje cijena električne energije, dok predsjednik, blizak konzervativnoj stranci, najavljuje sopstveni prijedlog za zamrzavanje cijena. Time se produbljuje sukob između predsjednika i Vlade, ali ostaje pitanje kako će izgledati dalji put energetike.
Drugim riječima – tržište ostaje atraktivno po svojim osnovama (aukcije, fondovi, potražnja, geografske prednosti), ali investiciona klima je pod znakom pitanja i sve češće se ocjenjuje kao nestabilna, što postaje ključan faktor rizika za buduće projekte.
