Drugog dana konferencije OIE Srbija 2026 u Vrdniku, jedan od panela bio je posvećen baterijskim sistemima i njihovoj ulozi u elektroenergetskom sistemu. Razgovor je otvorio pitanja njihovog povezivanja sa obnovljivim izvorima energije, mogućnosti za razvoj samostalnih skladišta, kao i regulatornih uslova i procedura za njihovo priključenje na mrežu.
Baterijski sistemi mogu da budu važan dio odgovora na izazove sa kojima se elektroenergetski sistemi suočavaju, posebno u uslovima visokih temperatura, promjenljivih hidroloških uslova i energetske krize. Kako je navela Sonja Risteska, rukovodilac platforme za baterijska skladišta energije za Evropu u SolarPower Europe, baterije se mogu relativno brzo instalirati i ne zahtijevaju velike površine, dok je cijena ove tehnologije u prethodnom periodu pala za više od 80 odsto.
Iako zemlje regiona i istočne Evrope razmatraju i velika ulaganja u nuklearnu energiju, Risteska je ukazala na potrebu da se istovremeno razmatraju rješenja koja mogu da se primijene već danas. Na državama je, kako je navela, da prepoznaju mogućnosti i definišu odgovarajuće modele podrške za razvoj baterijskih sistema.
Kada je riječ o uslovima za priključenje baterijskih sistema u Srbiji, Dalibor Nikolić, direktor Tehničkog sistema Elektrodistribucije Srbije, ocijenio je da regulatorni okvir još uvijek nije spreman za samostalna baterijska skladišta. Trenutno je najveće interesovanje za kombinovanje solarnih elektrana i baterijskih sistema, pri čemu je dozvoljeno samo skladištenje električne energije proizvedene u sopstvenoj elektrani, ali ne i skladištenje energije preuzete iz mreže.
Procedura za ugradnju baterijskog sistema u Srbiji zavisi i od toga kako je solarna elektrana prvobitno priključena na mrežu. Kod projekata kod kojih je mogućnost skladištenja bila predviđena još u studiji priključenja, dodavanje baterije je jednostavnije. Za elektrane kod kojih to nije bilo predviđeno, postupak je praktično isti kao kod novog priključenja elektrane.
Nadovezujući se na pitanje regulatornog okvira u Srbiji, Risteska je izrazila iznenađenje što u zemlji još ne postoji mogućnost za razvoj samostalnih baterijskih skladišta. Kao primjer je navela Sjevernu Makedoniju, koja je prošle godine usvojila novi zakon o obnovljivim izvorima energije. Kako je istakla, tamo je predviđena i mogućnost da baterije budu razvijane kao samostalni projekti.
Ukazala je i na potrebu pojednostavljivanja procedura za ugradnju baterijskih sistema uz postojeće solarne elektrane. Kako je navela, ukoliko elektrana već ima odobren kapacitet priključenja, a ugradnjom baterije se taj kapacitet ne povećava, ne bi trebalo da cijeli projekat ponovo prolazi kroz istu proceduru priključenja.
U tom kontekstu, navela je i EU Grids Package, paket novih pravila Evropske unije za elektroenergetske mreže, čije se usvajanje očekuje do kraja godine. Prema njenim riječima, Srbija bi u tom smislu trebalo da prati nove evropske trendove i regulatorna rješenja koja se odnose na priključenje baterijskih sistema na mrežu.
Nikolić je dodatno objasnio da se postojeće regulatorne nejasnoće u Srbiji odnose prije svega na samostalna skladišta na distributivnoj mreži. Kada je riječ o priključenju na prenosni sistem, kako je naveo, pravila su u većoj mjeri jasna. Zakon o energetici već prepoznaje skladišta električne energije kao posebne korisnike sistema, ali još nije donesen podzakonski akt kojim bi se detaljnije uredile nadležnosti, obaveze i odgovornosti operatora sistema, vlasnika objekta i agregatora. Kako je naveo, donošenje takvog akta tek predstoji.
Gasne elektrane takođe mogu da imaju značajnu ulogu u elektroenergetskom sistemu
Za stabilan elektroenergetski sistem potrebno je kombinovati različite tehnologije koje mogu da obezbijede fleksibilnost i balansiranje, ocijenio je Petar Šainović iz kompanije Siemens Energy. Pored baterijskih sistema, među njima značajnu ulogu mogu da imaju i gasne elektrane, posebno u periodima kada proizvodnja iz obnovljivih izvora nije dovoljna.
Kako je naveo, pitanje nije izbor između pojedinačnih tehnologija, već njihov odgovarajući obim i uloga u okviru energetskog sistema. Takvo planiranje je, prema njegovim riječima, važno i za dalje povećanje udjela obnovljivih izvora energije.
Gasne elektrane mogu imati dodatnu ulogu i u proizvodnji toplotne energije, ali njihovu veličinu i kapacitet treba prilagoditi stvarnim potrebama sistema. Šainović je ukazao i na mogućnost kombinovanja gasnih elektrana sa skladištenjem toplotne energije i rezervom za balansiranje, čime bi njihova upotreba mogla da bude prilagođena različitim potrebama tokom godine.
Govoreći o tome zašto se, uprkos interesovanju, projekti gasnih elektrana često ne realizuju, Šainović je kao jedan od razloga naveo nedovoljno jasan business case, odnosno poslovnu opravdanost projekta, zbog čega njihova bankabilnost može biti upitna. Prema njegovim riječima, pri planiranju ovakvih projekata trebalo bi na prvom mjestu da se definiše njihova svrha, a tek potom da se sagleda i pitanje dostupne infrastrukture.
Isplativost gasnih elektrana, kako je ocijenio, ne bi trebalo da se posmatra samo na nivou pojedinačnog projekta, već i kroz šire koristi za energetski sistem i društvo. Kao primjer je naveo mogućnost da gasne elektrane u sistemima grijanja doprinesu smanjenju zagađenja u gradovima, budući da pri sagorijevanju praktično nema emisija PM čestica.
Šainović je dodao da dostupna gasna infrastruktura ne bi trebalo da bude prepreka za razvoj ovakvih projekata, imajući u vidu razvoj novih interkonekcija u regionu. Kao primjer je naveo povezivanje Srbije sa Rumunijom, kao i pravce povezivanja sa Bugarskom.
Eksport-kreditne agencije kao podrška finansiranju projekata
Razgovor se dotakao i mogućnosti finansiranja energetskih projekata kroz eksport-kreditne agencije. Riječ je o specifičnom obliku finansijske podrške projektima, koji, prema riječima Duška Krsmanovića iz UK Export Finance (UKEF), može da bude posebno značajan za sektor obnovljivih izvora energije. Njihova uloga je da olakšaju finansiranje projekata koji uključuju izvoz opreme ili usluga iz zemlje koju agencija predstavlja.
U slučaju UKEF-a, to znači da dio opreme ili usluga za projekat treba da bude obezbijeđen iz Velike Britanije. UKEF ne daje novac direktno investitoru. Kredit obezbjeđuje banka, dok UKEF banci daje garanciju za otplatu kredita. Time se smanjuje rizik za banku, što omogućava duže rokove otplate i povoljnije uslove finansiranja.
Upravo je to jedna od ključnih razlika u odnosu na klasično komercijalno bankarsko finansiranje. Zahvaljujući garanciji eksport-kreditne agencije, projekti mogu da dobiju duže rokove otplate, koji kod kompleksnijih projekata mogu da dosegnu i 30 godina, kao i niži trošak kapitala.
Energetski portal
