Šumadija je ime dobila po šumama koje su se u prošlosti prostirale na velikim dijelovima njene teritorije. Iako su one u međuvremenu degradirane, zahvaljujući lokalnom stanovništvu, naročito u seoskim sredinama, mnogi drevni, monumentalni primjerci drveća očuvani su do danas u vidu svetih stabala, tzv. zapisa.
U Srbiji, zapis je stablo koje predstavlja svetinju za selo na čijem se području nalazi. To je zapravo osveštano drvo na kojem je urezan krst. Kao tabuirano stablo, zapis se ne smije sjeći i ne smiju mu se lomiti grane, niti se na njemu smije spavati ili se na njega penjati. Vjeruje se da će svakoga ko se o to ogluši zadesiti velika nesreća.
Mada je obično u pitanju hrast, zapisa ima i među drugim vrstama drveća kao što su cer, brest, jasen i divlja kruška. A upravo se u Šumadiji krije mnogo ovakvih blaga prirode koji su poput svojevrsne spone između davnašnjih i današnjih vremena.
Procjenjuje se da na svakih deset kvadratnih kilometara šumadijske zemlje živi bar jedan sveti hrast, među kojima se kriju i neki od najdugovječnijih i najvećih Šumadinaca, piše Klima101.
Autori projekta TreeGems žele da ih pronađu sve, ne samo hrastove već i druge vrste zapisa.
Udruženi sa lokalnim stanovništvom, multidisciplinarni tim naučnika, tokom ove i naredne godine, radi na dokumentovanju svetih stabala u Šumadijskom upravnom okrugu.
Cilj istraživanja je karakterizacija zapisa sa botaničkog i ekološkog aspekta, sa posebnim osvrtom na zatečeno stanje i njihovu ulogu u svjetlu klimatskih promjena.
Pročitajte još:
- Lopare protiv litijuma – usvojena rezolucija o sprječavanju otvaranja rudnika i održani protesti
- Međunarodni sud objavio obaveze država u vezi s klimatskim promjenama
- Slovenija pred usvajanjem zakona o većoj zaštiti životinja
S obzirom na to da se vijekovima unazad mještani okupljaju oko ovog drveća praktikujući brojne narodne i religijske običaje, stabla se analiziraju i sa socio-kulturnog aspekta.
Na mapi projekta TreeGems do sada je ubilježeno desetak zapisa koji su označeni kao skriveni dragulji, od hrasta medunca u Gornjim Grbicama koji, prema predanju, postoji još od doba dinastije Obrenović do divlje kruške izuzetnih dimenzija u Velikoj Sugubini. To su posebna stabla koja su preživjela sve ekološke i društveno-istorijske izazove koji su zadesili Šumadiju u protekla dva vijeka.
Pored toga, ima i skoro 40 ostalih živih stabala, kao i dva osušena zapisa – hrast u Gornjim Grbicama i dud kod sela Bukorovac, oba u blizini Kragujevca.
Ovoj zanimljivoj potrazi za šumadijskim zapisima možete se i sami priključiti kao građani-istraživači.
Zapise iz svog mjesta možete podijeliti sa autorima projekta TreeGems preko njihovih društvenih mreža (Instagram, Facebook, LinkedIn) tako što ćete okačiti fotografiju i tagovati ih – ili im pak pisati u inboks. Moguće je i kontaktiranje putem mejla. Tako će vaš zapis naučnici moći da dodaju na samu mapu.
„Svaka informacija koju nam pošaljete, svaka priča koju podijelite”, ističe se na sajtu, „pomaže u stvaranju sveobuhvatne mreže znanja koja prevazilazi pojedinačne projekte i doprinosi kolektivnom pamćenju.”
Tim projekta TreeGems radi na razvoju dijela sajta koji će u bliskoj budućnosti omogućiti posjetiocima da samostalno dodaju svoje fotografije, zapažanja i priče o zapisima u Srbiji. Kako se navodi, biće to interaktivna mapa i baza podataka, dostupna svima koji žele da doprinesu očuvanju naše kulturne i prirodne baštine.
Ali sve ovo su samo početni koraci ka pokretanju inicijative za zaštitu stabala-zapisa u okviru Uneskovog kulturnog nasleđa.
„Naša vizija je da zapisi budu prepoznati, lokalno i globalno, kao vrijedan i specifičan socio-kulturni, predioni i botanički fenomen Srbije”, objašnjavaju iz projekta TreeGems.
Ovo istraživanje finansira Centar za promociju nauke pod pokroviteljstvom Ministarstva nauke, tehnološkog razvoja i inovacija.
