Katastrofalan niz bujičnih poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu protekle sedmice bio je izazvan ekstremnim padavinama, nakon jake suše – ali su kod bujičnih poplava uvijek važni faktori i stanje zemljišta i oblik terena, piše za Klima101 dr Ana Vuković Vimić.
Stoga su jake padavine, slaba infiltracija vode u zemljište, veliki nagib terena i ogoljeno zemljište napravili smrtonosni talas mulja i kamenja. Stanovnicima Donje Jablanice, Fojnice, Konjica, poplave su odnijele živote i domove.
Srbija je ostala u marginalnim oblastima koje su zahvatali cikloni, pa su izbjegnute veće štete.
Ali samo par sedmica ranije, Evropa je doživjela ekstremne padavine i poplave mnogo većih razmjera, usljed oluje Boris.
Oluja Boris je, zahvativši područja u Austriji, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, samo svojim graničnim dijelom zahvatila one regione u kojima je prethodno, tokom čitavog ljeta, vladala ekstremna suša, a u koje spada i Srbija i veći dio Balkana.
Samim tim, ekstremne suše i poplave su se ove sezone mahom mimoilazile u Evropi – ali u oblastima gdje su se njihova djelovanja preklopila, desile su se posljedice udruženog djelovanja ovih rastućih klimatskih opasnosti, čemu ćemo u budućnosti sve češće svjedočiti.
Mjere koje se sprovode kao zaštita od isključivo jedne opasnosti (npr. suše) mogu imati suprotan efekat u slučaju složenih događaja (npr. suše i intenzivne kiše).
Udružena djelovanja klimatskih opasnosti su posljedica povećane varijabilnosti vremenskih uslova zbog klimatskih promjena, i mogu imati znatno veće posljedice od djelovanja samo jedne vrste ekstremnih vremenskih uslova.
Ako se uz to doda i neadekvatno upravljanje zemljištem i vodama, očekuju nas visoki rizici po zdravlje i sigurnost stanovništva. Skorašnji događaj u Bosni i Hercegovini, sa više od 20 stradalih, pokazao je koliko je opasno zanemarivanje rastućih ekstremnih vremenskih pojava udruženih sa degradacijom životne sredine.
Ako se udruženi efekti klimatskih opasnosti ne uzimaju u obzir u planiranju mjera koje treba da nas zaštite od rastućih klimatskih opasnosti, ishodi mogu biti potpuno pogrešni.
Iz ovog razloga važno je uključivati uvijek najnovija naučna istraživanja u ovoj oblasti i imati blisku komunikaciju sa naukom u kreiranju intervencija.
Sa globalnog aspekta kreiranja politika, kada suša i dođe na red kao tema za implementaciju u strategije i politike, fokus je uglavnom na sušnim i polu-sušnim oblastima Zemlje, i to kroz politike u okviru održivog upravljanja zemljištem.
S druge strane, ne prepoznaje se opasnost udruženih efekata suša i intenzivnih padavina, kao ni ogroman uticaj klimatskih promjena na degradaciju zemljišta i raspoloživost vodnim resursima.
Posljedice ovog problema mogu biti dalekosežne, jer mjere adaptacije na isključivo sušu mogu imati suprotan efekat u odnosu na ovakve složene događaje – na primjer ako se kao preporuka u borbi protiv suše izda mjera zadržavanja vode u zemljištu, a zatim se na mjestu gdje se takva mjera implementira desi velika količina padavina.
Udružene efekte na poljima Vojvodine mogli smo čak i da vidimo prošle godine, kada su se desile prašinske oluje a zatim i poplave na njivama.
Pročitajte još:
- Željeznice i Ceste FBiH napravile plan sanacije saobraćaja na oštećenim dionicama
- FUZIP: Preduzimamo mjere na prevenciji nastanka dodatne štete po vodotoke i akumulacije
- Ponovila se 2014. godina: Ko je zakazao u upozoravanju građana na opasnost?
Iako Srbija prepoznaje rastuće rizike od klimatskih opasnosti, ne postoji adekvatno sprovođenje mjera, čak ni onih dokazano uspješnih.
Problem u prepoznavanju rastućih opasnosti od udruženih efekata postoji i na nivou Ujedinjenih nacija, i to najviše u okviru sprovođenja aktivnosti Rio konvencija (tri konvencije koje se bave problemima: klimatskih promjena, degradacijom zemljišta i problemom očuvanja biodiverziteta).
Srbija je u relevantnim međunarodnim organizacijama već nedovoljno prepoznata kada je u pitanju opasnost od suša; o posljedicama udruženih suša i padavina nema ni govora.
Srbija i druge zemlje regiona zapravo prepoznaju rastuće probleme suše i rastućeg stepena aridnosti klimatskih uslova, ali i povećanih opasnosti od intenzivnih padavina, rastućih temperatura, oluja, požara, itd. O klimatskim promjenama na svojoj teritoriji redovno izvještavaju Okvirnu konvenciju Ujedinjenih nacija o promjeni klime, kroz izvještaje koje prolaze Vlade država.
Koje su i koliko brzo rastu klimatske opasnosti i klimatska varijabilnost u Srbiji građani mogu čak da pročitaju i u Programu prilagođavanja na izmijenjene klimatske uslove, koji je Vlada Republike Srbije usvojila u decembru 2023. godine, a to znači da je ove pojave zvanično i usvojila kao očekivane opasnosti u državi.
Međutim, uprkos tome, ne postoji adekvatno sprovođenje mjera koje su do sada pokazale pozitivne rezultate.
Važno je razumjeti da će problem udruženih efekata klimatskih opasnosti rasti do polovine 21. vijeka i da je to naša nova realnost.
Efekti globalnih smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte će se vidjeti u drugoj polovini vijeka, a to znači da postoje dva moguća ishoda: ili će se klimatske promjene stabilizovati sa tim novim karakteristikama koje će nastati (toplije sa jačim ektremnim uslovima) ili će nastaviti da se pojačavaju (ubrzanje porasta temperatura i jačanja ekstrema).
Pošto je „povratak na staro” u ovom trenutku nedostižan cilj, neizbježno je sprovoditi mjere da se ovi rizici smanje, a time i da se smanje buduće rastuće štete, a naročito kako bi se sačuvali životi i resursi za život.
To podrazumijeva upravo sprovođenje mjera adaptacije na klimatske promjene, koje često nisu u fokusu javnosti koliko emisije ugljen-dioksida, ali adaptacija je ta koja ima zadatak da spasi ljude, prirodu i infrastrukturu.
Glavni nedostatak u Srbiji i regionu (Bosna i Hercegovina, Crna Gora) jeste upravo zapostavljanje ulaganja u institucije koje su ključne za sigurnost ljudi u uslovima klimatskih promjena, kao što su Republički hidrometeorološki zavod i Agencija za zaštitu životne sredine.
Ne treba zaboraviti da su problemi sa zagađenjem koji postoje takođe pojačani usljed posljedica klimatskih promjena. Kako treba da izgledaju sistemi za praćenje opasnosti i upozoravanje ljudi, pa i samu edukaciju ljudi, može se vidjeti upravo ovih dana kada se Florida sprema za udar uragana Milton.
Za kraj još jedan važan uvid: takvi sistemi zahtijevaju daleko manja ulaganja nego što su nas do sada koštale posljedice klimatskih promjena.
Izvor: Klima101
