„I dozvah sušu na zemlju, i na gore, i na žito i na vino i na ulje i na sve što zemlja rađa“, glasi jedanaesti biblijski stih Knjige proroka Ageja.
Suše, praćene ekstremnim vrućinama, koje odnose usjeve, stoku, pa i ljudske živote, nekada su pripisivane Božijem gnjevu i drugim višim silama. Iako danas imamo bolje naučno razumijevanje ovih vremenskih pojava, jedno je sigurno – opstanak ljudskog roda oduvijek je zavisio od vremenskih prilika, a naša planeta vjerovatno nikada nije iskusila ono što ću nazvati „klimatski raj“.
Pa, ako je tako, čemu onda ovolika histerija oko klimatskih promjena? Mediji su svakog ljeta preplavljeni vijestima o toplotnim talasima i ektremnim vrućinama, što ne treba da nas čudi jer ljeto i treba da bude toplo, sa tom razlikom što se zadnjih godina ovim pojavama pripisuju klimatske promjene.
Ovo može poslužiti kao slabo zasnovan argument kojim poričemo da klimatske promjene uopšte postoje, a koji bi vjerovatno izgovorio neki zagovornik fosilnih goriva dok zadovoljno broji dolare.
Na žalost svih nas (a najviše naftnih profitera), klimatske promjene su vrlo stvarne, a evo šta je nepokolebljiv dokaz.
Svake godine novi rekordi
Vijesti o nemilosrdnom toplotnom talasu, koji je zahvatio gotovo cijelu Sjevernu Ameriku i Evropu, ažuriraju se iz sata u sat. U Americi je ovih dana temperatura išla do 43 stepena Celzijusa, u Meksiku – do 52!
Ni Evropa ne zaostaje kada su u pitanju ekstremne vrućine, a mediji javljaju da su među najtoplijima Rumunija i Srbija u kojima je temperatura išla do 40. podioka.
Na sreću, svima je dobro poznato kako treba da se nosimo sa velikim vrućinama – puno tečnosti, izbjegavati boravak napolju i teške fizičke aktivnosti. Ništa što jedan dobar klima uređaj i rashlađeno piće ne mogu da riješe, zar ne?
Iako je ovo donekle tačno, veći problem predstavlja pitanje – šta će biti iduće godine?
Ujedinjene nacije su saopštile da bi 2024. mogla oboriti prethodne rekorde iz 2023. godine, koja je bila najtoplija godina u istoriji mjerenja. Lani je prosječna globalna temperatura bila 1,48 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog prosjeka, a naučnici očekuju da će ove godine po prvi put u istoriji globalna temperatura premašiti prag od 1,5 stepeni Celzijusa.
I još nešto: maj 2024. godine označio je i dvanaesti uzastopni mjesec u kome je prosječna globalna temperatura bila najviša zabilježena otkako se vrše mjerenja. Slučajnost? Prije će biti – klimatske promjene.
Jedno novo naučno istraživanje ukazuje na to da klimatske promjene povećavaju šansu za pojavom toplotnih talasa i do 35 puta. Iako bismo velike vrućine svakako iskusili jer, kao što rekoh, ljeto je – klimatske promjene izazvane gasovima staklene bašte čine ih dužim, intenzivnijim i još učestalijim.
Ako dozvolimo ovo kontinuirano zagrijevanje planete do tačke nepovratnog, šta će biti sa svim živim bićima, a šta sa nama?
Zbog toga je jasno zašto objašnjenje za pojavu učestalih toplotnih talasa i drugih vremenskih neprilika ne treba da tražimo u prošlosti, već treba da gledamo u budućnost i sa pravom strahujemo od iste.
