Okean apsorbuje četvrtinu CO₂ koji ljudi emituju i jedan je od naših najvažnijih saveznika u borbi protiv klimatskih promjena. Ipak, novi Integrisani izvještaj o istraživanju okeanskog ugljenika (eng. Integrated Ocean Carbon Research Report) pri UNESCO-u otkriva ozbiljan nedostatak razumijevanja kako okean apsorbuje i skladišti ugljenik, što znači da i dalje postoje značajne rupe u znanju.
Studija pokazuje da se naučni modeli znatno razlikuju u procjenama količine ugljenika koju okean upija, s globalnim odstupanjima od 10–20 odsto, a u nekim regijama i više. Te razlike proizlaze iz nedostatka dugoročnih podataka i nedovoljnog razumijevanja ključnih procesa, a to uključuje uticaj zagrijavanja okeana i promjena morskih struja na apsorpciju ugljenika, promjene u planktonu i mikroorganizmima koji utiču na dugoročno skladištenje, odnosno razmjenu ugljenika između obalnih i polarnih područja i atmosfere.
Dodatnu neizvjesnost unose i industrijske aktivnosti, ali i potencijalne buduće intervencije u okviru klimatskog inženjeringa, koje takođe mogu promijeniti prirodnu sposobnost okeana da veže ugljenik.
— Sve ovo znači da se ključne klimatske odluke donose bez potpune slike o budućem ponašanju okeana. Ako njegova sposobnost apsorpcije oslabi, veće količine CO₂ ostaće u atmosferi, što može dodatno ubrzati globalno zagrijavanje i otežati ostvarivanje klimatskih ciljeva i nacionalnih klimatskih planova — upozorava UNESCO.
Pročitajte još:
- Zemlje Basena Konga predstavile planove za razvoj tržišta ugljenika u sektoru šuma
- Fudžicu razvio sistem za mjerenje plavog ugljenika
- Kako funkcioniše cijena ugljenika i zašto je korisna
Neizvjesnost u vezi s ulogom okeana otežava planiranje prilagođavanja, posebno u obalnim zajednicama koje su već izložene olujama, rastu nivoa mora i zagrijavanju voda.
Izvještaj, koji su pripremila 72 autora iz 23 zemlje, pruža najopsežniju sintezu nesigurnosti u vezi s okeanskim ponorom ugljenika. Pored identifikovanja istraživačkih potreba, dokument donosi koordinisanu mapu puta za jačanje praćenja, modeliranja i međunarodne saradnje, kako bi nauka o okeanskom ugljeniku bolje informisala klimatske politike.
Izvještaj poziva na uspostavljanje globalnog sistema posmatranja ugljenika u okeanu, koji bi uključivao satelite, autonomne platforme i kontinuirana mjerenja od površine do dubokog mora, a naglašava i potrebu za jačanjem kapaciteta u nedovoljno zastupljenim regionima.
Smanjenje emisija ugljenika ostaje ključno za zaštitu okeana i klime, ali bez boljeg razumijevanja promjena u okeanskom ponoru, globalne strategije ublažavanja i prilagođavanja rizikuju da budu zasnovane na nepotpunim podacima.
Energetski portal
