Izgradnja novih puteva često donosi samo privremeno rasterećenje saobraćaja, dok bolja organizacija gradova može smanjiti potrebu za dugim putovanjima, otkriva analiza objavljena na sajtu udruženja Transport & Environment.
U tekstu „Zablude o rastu mobilnosti“, objavljenom 29. oktobra 2026. godine, Ari Blaijenberg, predsjednik udruženja Transport & Environment, ukazuje na to da se razvoj saobraćaja često posmatra kroz izgradnju infrastrukture i povećanje brzine, dok se manje pažnje posvećuje tome kako takav razvoj utiče na svakodnevne navike i udaljenost između mjesta stanovanja, rada i drugih aktivnosti.
Kada ljudi mogu brže stići do odredišta, spremni su da putuju dalje. Tako su razvoj automobila i širenje putne mreže omogućili da se dom, posao, škole i prodavnice nalaze na sve većim međusobnim udaljenostima.
Prema podacima iz Holandije navedenim u analizi, prosječna dnevna udaljenost koju osoba pređe povećala se sa 10 na 30 kilometara od 1960. godine. Autor ovaj rast prvenstveno povezuje sa širom upotrebom automobila.
Jedan od ključnih problema je takozvana indukovana tražnja – pojava da proširenje puteva podstiče dodatni saobraćaj. Nakon otvaranja nove saobraćajnice, vožnja može postati brža, ali bolji uslovi privlače nove vozače i podstiču dodatna putovanja. Zbog toga se gužve često ponovo stvaraju, a početne prednosti nove infrastrukture postepeno nestaju.
Pročitajte još:
- „Modern Road Construction”: Putna infrastruktura u korak sa razvojem električnih vozila
- Prodaja električnih autobusa raste – evropski proizvođači upozoravaju na gubitak tržišta
- ACEA traži odlaganje primjene standarda Euro 7 za teška vozila
Kao jedno od rješenja, autor izdvaja bolje planiranje gradova. U urbanim sredinama automobili se često kreću sporije, ali su svakodnevni sadržaji bliži, a javni prevoz dostupniji. Zbog toga stanovnici gradova mogu lakše doći do posla, prodavnica i drugih usluga bez potrebe da prelaze velike udaljenosti.
Mješovita namjena prostora, odnosno planiranje stambenih, poslovnih i javnih sadržaja u međusobnoj blizini, može smanjiti potrebu za korišćenjem automobila. Tome doprinose i kvalitetan javni prevoz, kao i bezbjedna infrastruktura za pješačenje i biciklizam.
Osnovna poruka analize jeste da cilj saobraćajne politike ne bi trebalo da bude samo omogućavanje bržeg i dužeg putovanja, već i lakši pristup svakodnevnim sadržajima. Takav pristup može doprinijeti smanjenju gužvi, potrošnje energije i emisija iz saobraćaja.
Energetski portal
