
Analize klimatologa koje su obradile statističke podatke za period od 1960. do 2023. godine u Bosni i Hercegovini ukazuju na kontinuiran trend povećanja broja veoma vrelih ljetnih dana sa temperaturama iznad 35 °C, i to za približno 4–8 dana po dekadi, uz projekcije da će se ovaj trend tokom ovog vijeka dodatno intenzivirati. Od početka 2000-ih, cijeli region Zapadnog Balkana bilježi povećanje učestalosti ekstremnih toplotnih događaja, istovremeno sa smanjenjem ekstremnih hladnoća. Gradovi su posebno osjetljivi na ovakve promjene, a njihova ranjivost raste s urbanizacijom, povećanjem gustine gradnje i pritiskom na zelene površine. Istraživanja gradova Zapadnog Balkana ukazuju na širenje izgrađenih i drugih vještačkih površina, često na račun prirodnih, poluprirodnih i poljoprivrednih zona, dok u pojedinim urbanim sredinama brza izgradnja dovodi do gubitka i fragmentacije zelenih površina.
Urbana morfologija značajno utiče na intenzitet pregrijavanja. Visoke i zbijene zgrade u uskim ulicama formiraju „ulične kanjone” u kojima se Sunčevo zračenje apsorbuje i reflektuje između fasada i kolovoza, dok ograničen pogled prema nebu usporava noćno hlađenje. Istovremeno, kompaktni građevinski blokovi mogu ograničiti prirodno strujanje vazduha, a nedostatak drveća smanjuje zasjenjenje i prirodno hlađenje evapotranspiracijom. U gradskim sredinama ovaj problem dodatno je povezan sa kvalitetom vazduha. Kada je prirodno strujanje oslabljeno, izduvni gasovi, prašina i druge zagađujuće materije mogu se duže zadržavati u prizemnim slojevima atmosfere. U uslovima kada je spoljašnji vazduh istovremeno vruć i zagađen, mogućnost prirodnog rashlađivanja prostora otvaranjem prozora postaje ograničena, čime raste zavisnost od mehaničkog hlađenja. Tokom zime, slična urbana morfologija može imati drugačije posljedice: temperaturne inverzije, slab vjetar i povećane emisije iz saobraćaja i individualnih ložišta mogu doprinijeti dužem zadržavanju zagađujućih materija u prizemnim slojevima. Na taj način urbana forma, kvalitet vazduha i energetske potrebe zgrada postaju međusobno povezani problemi.
U FOKUSU:
- Održiva rješenja čine krovove energetski efikasnijim: Cool Roof sistemi kao rješenje za urbana toplotna ostrva
- Globalni forum o toploti: Ulaganja i planovi za zaštitu od ekstremnih vrućina do 2030.
- Do 2050. skoro polovina svijeta biće suočena s ekstremnom vrućinom
Pritisak na zelene površine nije samo pitanje estetike i kvaliteta javnog prostora već direktno utiče na sposobnost gradova da se prilagode rastućim temperaturama, očuvaju prihvatljiv kvalitet vazduha i ograniče potrebu za mehaničkim hlađenjem. Zbog toga su potrebne urbanističke politike koje istovremeno regulišu gustinu gradnje, štite i proširuju zelenu infrastrukturu i čuvaju prirodne pravce provjetravanja. Dodatni izazov predstavlja činjenica da pojedini veći i srednje veliki gradovi Zapadnog Balkana, poput Banje Luke, Sarajeva i Skoplja, još nisu okončali usvajanje novih generalnih urbanističkih planova, dok se u Mostaru razvoj prostora i dalje oslanja na kombinaciju prostornog i regulacionih planova. To može otežati sistemsko uključivanje mjera klimatske adaptacije, zelene infrastrukture i ublažavanja urbanog toplotnog ostrva u dugoročno planiranje razvoja gradova. Urbano pregrijavanje direktno se odražava i na energetske potrebe zgrada. Zagrijavanje izgrađenih površina tokom dana povećava potrebu za hlađenjem unutrašnjih prostora, naročito u gusto izgrađenim urbanim zonama. Posebno su ranjive energetski neefikasne zgrade sa slabom izolacijom, nedovoljnom zaštitom od Sunčevog zračenja i neefikasnim sistemima hlađenja, jer se brže pregrijavaju i zahtijevaju više energije za održavanje prihvatljivog unutrašnjeg komfora. Problem je dodatno izražen u sredinama sa povišenim zagađenjem vazduha, gdje su mogućnosti prirodne ventilacije i noćnog rashlađivanja ograničene.
Potrošnja energije za hlađenje posljednjih godina bilježi snažan rast. Na globalnom nivou, potrošnja energije za hlađenje prostora više nego se utrostručila od 1990. godine, dok rast broja klimatizacionih uređaja i sve učestaliji toplotni talasi dodatno povećavaju vršnu potražnju za električnom energijom. U Evropskoj uniji ovaj trend je takođe izražen: potrošnja energije za hlađenje u domaćinstvima povećana je sa 40,5 hiljada TJ u 2018. na 80,4 hiljade TJ u 2024. godini, odnosno gotovo je udvostručena za šest godina. Rast potrebe za hlađenjem postaje i pitanje sigurnosti snabdijevanja. Vrhovi potrošnje javljaju se tokom perioda ekstremnih temperatura, upravo kada su pojedini dijelovi elektroenergetskog sistema pod dodatnim opterećenjem. Visoke temperature mogu smanjiti efikasnost termoelektrana i ograničiti raspoloživost vode za njihovo hlađenje i proizvodnju u hidroelektranama, dok istovremeno raste potražnja za električnom energijom za klimatizaciju. Posljedice ovog trenda vidljive su i na Zapadnom Balkanu, gdje su tokom toplotnih talasa 2024. godine zabilježeni veliki poremećaji u snabdijevanju i rekordne vrijednosti potražnje za električnom energijom u pojedinim zemljama.
Prof. dr Petar M. Gvero, Univerzitet u Banjoj Luci, Mašinski fakultet
Tekst u cjelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA GRADNJA.


