Koliko me sjećanje služi, 10 sati ujutru bilo je rezervisano za Opstanak, a svaka epizoda ove kultne emisije o divljim životinjama budila je jednako oduševljenje u meni. Dugo me je držalo uvjerenje da ću postati biologica ili veterinarka, a tek se u ranoj adolescenciji probudilo moje interesovanje za humanističke nauke.
Sada uspijevam da spojim oba – ljubav prema prirodi i ljubav prema pisanju, ali priznajem da mi teško pada što svakodnevno čitam o stanju u koje smo svojom nesmotrenošću i sebičlukom doveli sva ta divna stvorenja.
Opstanak me je naučio da su priroda i njeni zakoni surovi, ali ljudi su suroviji. Nedavno smo obilježili svjetski dan biodiverziteta – dan koji bi trebalo da nas podsjeti na to da bez zdravih ekosostema, koje krasi biološka raznovrsnost, nema ni kvalitetnog života ljudi, a u pojedinim slučajevima možemo slobodno reći – nema života ljudi uopše.
Ipak, ispostavilo se da su urbanizacija, širenje industrije i poljoprivrede često važniji od očuvanja prirodnih staništa vrsta, pa su velike šanse da će nas mnoge divlje životinje zauvijek napustiti u naredih nekoliko godina.
Iako se 2030. najčešće spominje u kontekstu tranzicije ka obnovljivim izvorima energije, gdje označava prekretnicu ka zelenoj budućnosti i vještačkoj inteligenciji, velike su šanse da će nas dočekati jedna tužna realnost kada je riječ o biodiverzitetu. Evo samo nekih od mnogima omiljenih životinja kojima prijeti izumiranje prema podacima Svjetske fondacije za prirodu (WWF).
Vakita
Ovaj mali morski sisar spada u kitove zubane, a nazivaju ih još i morske svinje ili piskavice jer se sa ostalim članovima jata sporazumijevaju raznim piskavim tonovima.
Vakita je najrjeđi morski sisar, a procjenjuje se da je u Meksiku ostalo svega desetak jedinki. Razlog njegovog izumiranja najčešće je ilegalan ribolov jer se malene vakite greškom hvataju u mreže i utapaju.
Zapanjuje i podatak da ljudi nisu znali da ovaj neodoljivi sisar postoji sve do 1958. godine kada je otkriven, a već sada se suočavamo sa mogućnošću da ga zauvijek izgubimo.
Amurski leopard
Poznat još i kao sibirski ili dalekoistočni leopard, ovaj snažni pripadnik porodice mačka nalazi se na ivici opstanka sa oko 200 preostalih jedinki.
Amurski leopard je naseljavao umjerene šume Rusije, Kine i Severne Koreje, ali je kontinuirano uništavanje njegovog prirodnog staništa dovelo do drastičnog opadanja populacije.
Sječa šuma, izgradnja puteva i širenje poljoprivrede smanjile su izvore hrane za amurske leoparde, mada je i krivolov uzrok što se ova vrsta nalazi na listi kritično ugroženih.
Ljepota je skupo koštala amurskog leoparda, a i danas ima onih koji vrebaju priliku da ih ulove zbog njigovog jedinstvenog tačkastog krzna.
Crni nosorog
Populacija crnih nosoroga, manjih rođaka afričkog bijelog nosoroga, dramatično je opala u 20. vijeku zbog dolaska evropskih lovaca. Do 1995. godine, broj crnih nosoroga opao je na 2.500 jedinki, ali su od tada napori da se spriječi izumiranje ove vrste dali fantastične rezultate.
Iako je populacija crnih nosoroga danas dvostruko veća nego prije 20. godina, ova vrsta i dalje se smatra kritično ugroženom, a glavna prijetnja po njihov opstanak još uvijek je krivolov.
Zapanjuje podatak da je potražnja za rogovima nosoroga velika i u 21. vijeku jer pojedini narodi, mahom u Kini, vjeruju da rog samljeven u prah djeluje kao afrodizijak i lijek protiv mnogih bolesti, uprkos tome što je njegovo ljekovito svojstvo naučno osporeno.
Orangutan sa Bornea
Velike su šanse da ćemo prepoznatljivo široko lice orangutana sa Bornea do 2030. godine moći da vidimo samo na slikama, jer se populacija ove vrste smanjila za više od 50 odsto u posljednjih 60 godina.
Iako su u toku brojni napori da se ova vrsta zaštiti, gubitak staništa je glavni razlog zbog čega je sve manje borneanskih orangutanama među krošnjama prašuma Bornea.
Njihovo stanište je u posljednjih 20 godina smanjeno za 55 odsto, a brojne kompanije i dalje nalaze način da krče prašume za svoje potrebe i da za to ne snose posljedice.
Prema najnovijim podacima, preostalo je oko 57.000 orangutana sa Bornea.
Afrički šumski slon
Teška sudbina prati najvećeg sisara na planeti mnogo vijekova unazad, otkako je čovjek otkrio da njegove kosti i kljove mogu da posluže za razne namjene. Prvi na listi ugroženih sada je afrički šumski slon, manji rođak nešto poznatijeg afričkog savanskog slona.
Prema nedavnim studijama, krivolovci su za samo 12 godina ubili 65 odsto preostale svjetske populacije šumskih slonova, a u proteklih 100 godina njihova brojnost opala je za 95 odsto.
Šumski slonovi se sporije razmnožavaju od njihovih rođaka iz savane i zato ne mogu tako brzo da se oporave od opadanja populacije. Njihova posljednja uporišta nalaze se u Gabonu i Republici Kongo, sa manjim brojem stanovnika u drugim afričkim zemljama, a procjenjuje se da ih danas ima oko 400.000.
Milena Maglovski
