Do 2030. godine približno polovina ukupnih svjetskih kapaciteta za proizvodnju tečnog prirodnog gasa mogla bi da bude koncentrisana u samo dvije zemlje, zbog čega diverzifikacija izvora snabdijevanja postaje sve važnija za globalno LNG tržište, navodi Wood Mackenzie u novoj analizi.
Riječ je o takozvanim FLNG postrojenjima, odnosno brodovima ili plutajućim platformama na kojima se prirodni gas prečišćava i hladi do tečnog stanja, nakon čega može da se transportuje LNG tankerima. Njihova prednost je u tome što omogućavaju korišćenje nalazišta koja su udaljena od postojeće gasne infrastrukture ili za koja izgradnja velikog kopnenog LNG terminala ne bi bila ekonomski opravdana.
Prema podacima Wood Mackenzieja, od 2023. godine odobreno je sedam novih FLNG projekata u šest zemalja, ukupnog kapaciteta oko 18 miliona tona LNG-a godišnje.
Iako će plutajuća postrojenja činiti manje od deset odsto novih globalnih kapaciteta za proizvodnju tečnog gasa, njihov značaj nije u ukupnim količinama, već u geografskom širenju izvora snabdijevanja. Wood Mackenzie ističe da ona mogu da omoguće izlazak na svjetsko tržište iz onih područja u kojima klasična kopnena postrojenja teško mogu da budu razvijena. Svi trenutno predloženi novi LNG kapaciteti u Južnoj Americi i zapadnoj Africi, prema ovoj analizi, zasnovani su upravo na plutajućim rješenjima.
Kao jedan od primjera navodi se Argentina, gdje FLNG može da omogući izvoz gasa iz velikog nalazišta Vaca Muerta, kao i više gasnih područja u zapadnoj Africi. U takvim slučajevima plutajuće postrojenje nije samo alternativa kopnenom terminalu, već često predstavlja najizvodljiviji način da se gas dopremi do međunarodnog tržišta.
Dodatna prednost plutajućih postrojenja jeste mogućnost njihovog premještanja. Za razliku od kopnenog terminala, koji ostaje vezan za jednu lokaciju tokom čitavog radnog vijeka, FLNG jedinica može nakon završetka jednog projekta da bude prebačena na drugo nalazište.
Ipak, razvoj FLNG sektora ima i ograničenja. Većina postojećih FLNG postrojenja i onih u izgradnji pripada samim investitorima, dok je model u kojem kompanija posjeduje plutajuće postrojenje i iznajmljuje ga drugom proizvođaču gasa i dalje veoma ograničen. Od 15 operativnih FLNG postrojenja i onih u izgradnji, samo tri posluju po ovom modelu, a sve tri jedinice pripadaju jednoj kompaniji. Istovremeno, globalno postoji više od 80 miliona tona godišnje potencijalnih FLNG projekata koji još nisu dobili konačnu investicionu odluku, navodi Wood Mackenzie.
Energetski portal
