Dunav je mnogo više od rijeke. On je poveznica kultura, priča koje su se pisale kroz istoriju, koje ostavljamo budućim generacijama. Povezujući deset zemalja kroz koje protiče, predstavlja važan put za trgovinu i transport. Ova rijeka obezbjeđuje vodu za milione ljudi, a njegovu ljepotu upotpunjuju brojne biljne i životinjske vrste koje ga nastanjuju. Očuvanje Dunava od izuzetne je važnosti za prirodu i ljude, posebno imajući u vidu da je danas čak 80 odsto plavnih zona ove rijeke degradirano i odsječeno od matičnih vodotokova koji ih napajaju vodom. Kako ističe Marija M. Smederevac-Lalić, iz Instituta za multidisciplinarna istraživanja Univerziteta u Beogradu, očuvanje Dunava nije samo ekološko pitanje već i pitanje budućnosti cijelog regiona.
DANUBE4all je petogodišnji Horizon Europe projekat, koji okuplja 48 partnera i pridruženih partnera iz 14 evropskih zemalja, sa ciljem obnove slatkovodnih ekosistema u slivu rijeke Dunav kroz razvoj naučno zasnovanog, ali praktičnog Akcionog plana obnove (Danube Basin Restoration Action Plan). Projekat povezuje nauku, praktične primjene restauracije i uključuje lokalno stanovništvo, ali i poslovne aktere.
– Do kraja 2027. godine sve zemlje članice EU imaju obavezu da naprave nacionalne akcione planove restauracije, stoga je ovaj projekat u žiži javnosti – kaže Marija.
Kao ključni ekološki izazovi na koje projekat odgovara ističu se gubitak riječne povezanosti uslijed pregradnji rijeka i vodotoka, što dovodi do uništavanja ekosistema. Projekat se bavi i gubitkom biodiverziteta, ali i potrebom za rješenjima zasnovanim na prirodi (Nature-Based Solutions), koja mogu doprinijeti ne samo revitalizaciji već i ekonomskom razvoju. U tom kontekstu, kako navodi Marija, projekat teži da pokaže ekonomske i društvene koristi obnovljenih ekosistema, doprinoseći dugoročnim naporima za njihovu zaštitu.
– Naš Institut za multidisciplinarna istraživanja Univerziteta u Beogradu učestvuje kao partner i rukovodilac radnog paketa koji se bavi naučnim aspektima biodiverziteta. Naša uloga je da procijenimo stanje biodiverziteta, koristeći prije svega ribe kao bioindikatorske vrste, koje su među najboljim pokazateljima stanja akvatičnih ekosistema, da ukažemo na nedostatke i damo sugestije za mjere koje bi trebalo sprovesti u cilju restauracije i zaštite vodenih ekosistema u slivu Dunava – navodi Marija.
U FOKUSU:
- Pametne bašte – tehnološki odgovor na klimatske izazove u poljoprivredi
- Veliko Gradište očekuje priliv solarne energije
- Čuvar planinskih voda BiH – vodozemac iz ledenog doba čiji je opstanak danas ugrožen
Značaj projekta ogleda se i u tome što se konkretne mjere restauracije staništa sprovode na tri lokacije duž Dunava – u gornjem toku rijeke u Austriji (Upper Danube), srednjem toku u Mađarskoj (Middle Danube) i donjem toku u Rumuniji (Lower Danube). Prije realizacije konkretnih hidrotehničkih zahvata renaturalizacije, sproveden je detaljan monitoring, a nakon primjene mjera, uslijediće postmonitoring akvatičnih ekosistema kako bi se utvrdila efikasnost preduzetih aktivnosti.
Prema riječima naše sagovornice, zapadnoevropske zemlje uvidele su da su urbanizacija i industrijalizacija značajno ugrozile riječne ekosisteme i priobalna područja. Osim što narušavaju prirodu, takve posljedice iziskuju i visoke finansijske troškove. Zato se sve više ulaže u rješenja zasnovana na prirodi. To zahtjeva revitalizaciju i renaturalizaciju staništa, čime se pruža primjer kako efikasne mjere mogu doprinijeti održivosti ekosistema i punom korištenju ekosistemskih usluga koje doprinose i opštoj i ekonomskoj dobrobiti.
– Pretpostavljam da je mnogima ta ekonomska dimenzija projekta posebno značajna, a ovaj projekat upravo to omogućava – ekonomsku valorizaciju očuvanja i revitalizacije prirodnih resursa – dodaje ona.
Na kraju, Marija posebno ističe demonstraciono područje u gornjem toku Dunava, u Austriji, nedaleko od Beča, gdje partneri planiraju da restauriraju prirodnu dinamiku rijeke i njenih obala. Cilj je da se omogući ponovno prodiranje vode u plavnu zonu i da se postojeće ostrvo pretvori u divlje, koje će, nakon što se razvije vegetacija, postati stanište za vrste karakteristične za poplavna područja. Ovaj primjer je značajan i za Srbiju, jer se u neposrednoj okolini Beograda nalaze slična divlja ostrva koja treba zaštititi od prenamjene, urbanizacije i industrijalizacije.
Uloga plavnih zona u očuvanju prirode i dobrobiti društva
Plavne zone jedno su od najvrednijih prirodnih bogatstava, jer istovremeno pružaju stanište brojnim vrstama, doprinose očuvanju klimatske ravnoteže, štite od poplava i donose direktne koristi ljudima.
Zahvaljujući jedinstvenim karakteristikama, plavne zone obezbjeđuju prostor za život velikom broju mikroorganizama, biljaka, insekata, vodozemaca, gmizavaca, ptica, riba i sisara. Kako je navela naša sagovornica, ova područja se mogu posmatrati kao „biološki supermarketi” jer obiluju hranom koju koriste mnoge životinjske vrste. Kombinacija plitke vode, visokog nivoa hranljivih materija i intenzivne primarne proizvodnje čini ih idealnim mjestom za razvoj organizama koji su osnova lanca ishrane. Osim toga, mnoga bića koriste ova područja za razmnožavanje, odgajanje mladunaca, kao sklonište ili trajno stanište. Uginuli biljni dijelovi razlažu se u vodi i stvaraju detritus – sitne čestice organskog materijala koje hrane vodene insekte, školjke i ribe, a one su dalje hrana većim grabljivicama.
Važnu ulogu imaju i u pogledu očuvanja globalnih ekoloških ciklusa. Organizmi koji se nalaze u njima učestvuju u kruženju vode, azota i sumpora. Danas mnogi naučnici smatraju da plavne zone i močvare možda imaju i funkciju održavanja atmosfere, navodi naša sagovornica, dodajući da ta područja skladište ugljenik, čime doprinose ublažavanju efekta globalnih klimatskih uslova.
Plavna staništa pružaju vrijednosti koje nijedan drugi ekosistem ne može, poput prirodnog poboljšanja kvaliteta vode, zaštite od poplava, kontrole erozije obala, mogućnosti za rekreaciju i estetsko uživanje, kao i prirodne proizvode koje koristimo, zbog čega zaštita takvih područja utiče pozitivno i na ljudsko zdravlje i dobrobit.
Plavne zone djeluju kao prirodni sunđeri – zadržavaju i postepeno otpuštaju kišnicu, otopljeni snijeg, podzemne vode i poplavne talase. Drveće, korjenje i obalska vegetacija usporavaju tok vode i omogućavaju njeno ravnomjerno raspoređivanje, čime se smanjuju jačina poplavnog udara i erozija zemljišta. Ova područja su posebno značajna za gradove, jer ublažavaju ekstremne klimatske uslove i smanjuju potrebu za skupim radovima, poput iskopavanja i izgradnje nasipa. Takođe, važna su i za poljoprivredu jer sprečavaju prekomjerno natapanje usjeva.
Priredila: Katarina Vuinac
Tekst u cijelosti pročitajte u Magazinu Energetskog portala KLIMATSKE PROMJENE
