Čovjek je kroz istoriju na domišljate načine gradio svoja skrovišta i domove, koristeći različite materijale – od blata i slame, preko kamena i drveta, do cigle i stakla. Savremeno doba donijelo je nove mogućnosti za stanovanje, pa avanturistički nastrojeni ljudi sve češće biraju prikolice i kampere, dok su moderni kontejnerski i montažni domovi postali sve privlačniji.
Svako razdoblje donosi inovacije, ali i izazove. Danas, dok je svijet sve više usmjeren ka obnovljivim izvorima energije radi očuvanja planete i izgradnje održivije budućnosti, postavlja se pitanje – šta raditi sa solarnim panelima i vjetroturbinama kada im istekne radni vijek? Kako sam ranije pisala, otpad od vjetroturbina još uvijek nije ozbiljan problem, ali prve komercijalne vjetroelektrane ubrzano se približavaju kraju svog radnog vijeka. To znači da će u godinama koje dolaze količina ovog otpada značajno rasti.
Možda se na prvi pogled čini da sam prešla s jedne teme na drugu, ali one su zapravo povezane.
Upravo iz ovog izazova rađaju se inovativna rješenja. Umjesto da završe na deponijama ili da budu podvrgnute energetski zahtjevnim procesima reciklaže, dijelovi konstrukcija vjetroturbina mogu dobiti sasvim novu namjenu. Zanimljiv primjer dolazi iz Holandije, gdje su energetska kompanija Vattenfall i dizajnerski studio Superuse transformisali – gornji dio vjetroturbine – u malu ekološku kuću pod nazivom Nestle.
Ova kuća, kao pilot projekt, izgrađena je od vjetroturbine V80 2MW iz 2005. godine, a kao koncept je široj javnosti predstavljena tokom Dutch Design Week 2024. Tokom svog životnog vijeka, ova turbina je proizvela 73 GWh električne energije, što je bilo dovoljno da se napaja oko 30 hiljada domaćinstava tokom jedne godine. Danas je njena namjena drugačija. I dok spolja ostaje prepoznatljiv izgled vjetroturbine, unutrašnjost je u potpunosti prilagođena modernim uslovima života. Pored sobe, kupatila i kuhinje, kuća je opremljena pametnim tehnologijama kao što su solarni paneli, toplotne pumpe i solarni bojler. Njena širina iznosi četiri metra, dužina deset metara, a visina tri metra. Iako je mala, Nestle kuća ispunjava sve građevinske standarde i funkcionalnost.
Potencijal ovakvih kuća je još veći, imajući u vidu da je riječ o vjetroturbini iz 2005. godine, a da kasnije vjetroturbine imaju još šire dimenzije, što bi omogućilo izgradnju dodatno komotnijih prostorija.
Nestle kuća je za sada samo pilot projekat, ali otvara vrata novim mogućnostima u korišćenju materijala iz obnovljivih izvora energije nakon isteka njihovog radnog vijeka. Kako vjetroturbine postaju sve veće i brojnije, ovakva rješenja bi mogla postati ne samo ekološki održiva, već i ekonomski isplativa alternativa tradicionalnoj gradnji. Možda u budućnosti budemo svjedoci čitavih naselja nastalih od nekadašnjih vjetroturbina – domova u kojima se spoj inovacija i održivosti pretvara u novi standard stanovanja.
Katarina Vuinac