Poljska posljednjih godina ubrzano razvija sektor obnovljivih izvora energije (OIE). Zemlja koja je dugo bila oslonjena na ugalj sve više ulaže u modernizaciju elektroenergetske mreže i integraciju čistih izvora energije. Kakva je trenutna energetska slika ove zemlje, koji su najveći izazovi i šta je još značajno u sektoru energetike, otkrio nam je Wojciech Skrobiś (Vojćeh Skrobiš), otpravnik poslova a. i. u ambasadi Republike Poljske u BiH.
Poljska je godinama bila jedna od evropskih zemalja najviše zavisnih od uglja. Kako danas izgleda transformacija energetskog sektora i koji su ključni koraci u prelasku na čistije izvore energije?
– Poljska već dugi niz godina sprovodi aktivnosti usmjerene na postepeno napuštanje uglja, iako je to težak proces zbog značaja rudarskog sektora i obima zaposlenosti u njemu. Održavamo proizvodnju u onim rudnicima u kojima je to isplativo (fokusirajući se uglavnom na lignit). Međutim, neisplativi rudnici se postepeno zatvaraju. U Poljskoj već 20 godina raste udio čistih izvora energije u energetskom miksu (voda, vjetar, geotermalna energija). Ovaj proces je podržan državnim fondovima i sredstvima Evropske unije. Zasniva se kako na velikim projektima (vjetroparkovi), tako i na podršci prozjumerima. Energetska tranzicija u Poljskoj sve jasnije pomjera fokus sa same proizvodnje energije na oblast kojom su se godinama bavili uglavnom inženjeri i operateri sistema – na energetsku infrastrukturu i mreže. Najveći izazov koji je preuzela poljska vlada jeste izgradnja nuklearne elektrane. Prvu nuklearnu elektranu Poljska je počela da gradi još osamdesetih godina prošlog vijeka. Radovi su obustavljeni nakon tragičnih događaja u Černobilju 1986. godine. Sada, međutim, u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama, gradimo novu elektranu na sjeveru zemlje, zasnovanu na najsigurnijim tehnologijama.
U posljednjim godinama Poljska bilježi dinamičan razvoj solarnih i vjetro elektrana. Šta je najviše doprinijelo ovom rastu i kakvi su planovi?
– U posljednjih nekoliko godina dinamičan rast solarnih i vjetro elektrana u Poljskoj prvenstveno je rezultat regulatornih promjena, kao što je liberalizacija pravila 10H (udaljenost od stambenih objekata = 10 × visina stuba vjetroturbine) za energiju vjetra, što je omogućilo povećanje dostupnih lokacija za investicije i deblokiralo razvoj velikih projekata iznad 30 MW (megavata). Istovremeno, pad troškova tehnologija i rast isplativosti obnovljivih izvora energije učinili su energiju vjetra jednim od najjeftinijih izvora u zemlji, dok je fotonapon – posebno velike solarne farme – počeo dominirati u novim priključenim kapacitetima, potiskujući ranije vodeći segment prozjumerskih mikroinstalacija. Razvoj fotonaponskih sistema podržali su i javni programi, poput „Moja struja”, poreške olakšice, kao i klimatski ciljevi Evropske unije, što je povećalo potražnju za ulaganjima u OIE. Veliki podsticaj dale su i mjere podrške koje su pružali država i lokalne zajednice – kroz sredstva iz državnog budžeta i evropske fondove. Poseban izazov bilo je donošenje propisa koji omogućavaju proizvodnju električne energije od strane fizičkih lica. Sve veći izazov postaje i otpornost elektroenergetskog sistema, koji mora biti ojačan kako bi se izbjeglo gubljenje proizvedene energije. Da bi se OIE razvijali, finansiranje mora ići ruku podruku s adekvatnim zakonodavstvom. Paradoksalno, izrada i usvajanje kvalitetnih propisa često je teži dio procesa. Obnovljiva energija je isplativa, pa se sredstva za investicije relativno lako mogu obezbijediti. Međutim, zakonodavni proces se nerijetko suočava s otporom različitih interesnih grupa koje u OIE vide prijetnju.
U narednim godinama Poljska planira dalje povećanje kapaciteta energije vjetra, s ciljem dostizanja oko 16 GW do 2030. godine, u skladu s Nacionalnim planom za energiju i klimu, što uključuje i kopnene i morske vjetroparkove. U oblasti solarne energije, prognoze ukazuju na rast instaliranih kapaciteta na 27–30 GW do kraja 2026. godine, te čak 33–35 GW u 2027. godini, uz sve veći značaj velikih solarnih farmi i promjenu strukture tržišta u korist projekata iznad 1 MW.
U FOKUSU:
- „Karton revolucija”: Pet godina borbe za vodu, vazduh i javna dobra u BiH
- Evropa gradi budućnost energetike kroz digitalne blizance
- Veza između pranja veša i ekologije
Jedan od najambicioznijih energetskih projekata Poljske jeste razvoj morskih vjetroparkova na Baltičkom moru. Koliki potencijal ima ovaj sektor i koju će ulogu igrati u poljskom energetskom miksu?
– Poljsko more, osim turističkog potencijala u vidu prekrasnih, pješčanih plaža, predstavlja ogroman rezervoar energije. Poljska, slijedeći primjer drugih baltičkih zemalja, želi iskoristiti energiju vjetra. Imamo preko 500 km obale i mnogi su dijelovi praktično stvoreni za razvoj vjetroenergetike. Sektor morske vjetroenergije na Baltiku ima vrlo veliki i strateški značajan potencijal za Poljsku – kako u pogledu dostupnih vjetrovnih resursa, tako i u smislu njegove buduće uloge u energetskom miksu zemlje. Tehnički potencijal procjenjuje se kao jedan od najvećih u regionu – prema analizama Državnog ureda za reviziju, mogućnosti Poljske u oblasti morskih vjetroparkova dosežu oko 28 GW do 2050. godine, što čini više od jedne trećine ukupnog potencijala Baltičkog mora. Trenutno morske vjetroelektrane nemaju nikakav udio u proizvodnji energije u Poljskoj jer još uvijek nisu puštene u rad. Prema podacima Poljskih elektroenergetskih mreža (PSE), na kraju februara 2025. godine, ukupna instalisana snaga vjetra u Poljskoj iznosila je 10,85 GW, i to isključivo iz kopnenih vjetroelektrana, dok offshore (izvan obale) kapaciteta u sistemu još nije bilo. Prvi morski vjetroparkovi – Baltic Power (2026) i Baltica 2 (2027) – tek treba da doprinesu energetskom miksu sa ukupno oko 2,7 GW novog kapaciteta, ali će se njihova proizvodnja pojaviti tek nakon puštanja ovih projekata u rad.
Energetska sigurnost postala je jedna od ključnih tema u Evropi. Na koji način Poljska trenutno pristupa diversifikaciji izvora energije i smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva?
– Prioritet svih poljskih vlada nakon 1989. godine bilo je osamostaljivanje od fosilnih goriva uvoženih iz Rusije (prirodni gas i nafta). Taj proces je nedavno uspješno završen. Poljska je u potpunosti odustala od uvoza ruskog gasa i uglja, zamjenjujući ih isporukama, između ostalog, iz Saudijske Arabije, Norveške i Sjedinjenih Američkih Država. Energetska strategija predviđa dalje smanjivanje korištenja fosilnih goriva kroz razvoj OIE, energetike zasnovane na nuklearnoj tehnologiji te modernizaciju infrastrukture za prenos energije. Ovo nije samo pitanje energetske, nego i političke sigurnosti. Sljedeći korak je smanjenje udjela fosilnih goriva u energetskom miksu. Udio uglja u proizvodnji energije opada, dok značaj OIE – 2024. godine dostigli su 29,4% u elektroenergetskom miksu. Programi podrške investitorima (uključujući i individualne investitore), odgovarajuće zakonodavstvo te priprema osnovne infrastrukture za prenos i skladištenje energije omogućavaju postepeno napuštanje fosilnih goriva. Ne treba zaboraviti da, osim proizvodnje energije, Poljska značajno ulaže i u smanjenje njene potrošnje. Zato su preduzeti napori za termomodernizaciju javnih objekata i pokrenuti programi podrške građanima koji žele modernizovati svoje kuće i stanove. To uključuje i zakonodavne mjere koje favorizuju tehnologije s manjom potrošnjom energije. Zahvaljujući tome, investicije finansirane iz javnih sredstava postaju „zelenije”.
Evropska unija kroz Zelenu agendu podržava energetsku tranziciju zemalja Zapadnog Balkana. Na koji način Poljska učestvuje u tim inicijativama?
– Prvo, ovi projekti se finansiraju iz budžeta Evropske unije, u koji Poljska svake godine uplaćuje doprinos. Dakle, Poljska – putem budžeta EU – finansira projekte koji podržavaju energetsku tranziciju u državama Zapadnog Balkana. Drugo, poljski eksperti učestvovali su u izradi Sofijske deklaracije i stoje na raspolaganju kolegama iz država Zapadnog Balkana kako bi dijelili svoja iskustva. Važno je da se različita rješenja pravilno prilagode sopstvenom energetskom miksu, strukturi proizvodnje i drugim specifičnostima.
Poljska, koja je u posljednjih 20 godina uložila veliki napor u napuštanje fosilnih goriva, posjeduje mnoga iskustva koja mogu biti dragocjena za druge. A s obzirom na to da je i sama nekada imala značajan udio fosilnih goriva u svom energetskom miksu, naša iskustva mogu biti veoma primjenjiva i korisna za partnere sa Zapadnog Balkana.
Intervju vodila: Jasna Dragojević
