Proizvodni kapaciteti koji koriste fosilna goriva i dalje dobijaju najveći dio podrške kroz mehanizme za obezbjeđivanje proizvodnih kapaciteta u Evropskoj uniji, na koje se odnosi 76 odsto ukupne podrške, pokazuje izvještaj Agencije EU za saradnju energetskih regulatora (ACER).
Osam država članica koje su tokom 2025. godine primjenjivale ove mehanizme izdvojilo je za njih ukupno 6,9 milijardi eura. Riječ je o troškovima koji se u konačnici prenose na potrošače. Mehanizmi za obezbjeđivanje kapaciteta trebalo bi da osiguraju dovoljno raspoloživih izvora električne energije za pokrivanje potrošnje, posebno u periodima povećanog opterećenja sistema ili smanjene proizvodnje iz obnovljivih izvora.
Broj država koje primjenjuju ove mehanizme nastavio je da raste tokom 2025. i 2026. godine, tako da ih trenutno koristi 11 članica EU. ACER ističe da bi različite tehnologije u okviru ovih sistema trebalo da imaju ravnopravne uslove za učešće, u skladu sa svojim doprinosom sigurnosti snabdijevanja.
Na tehnologije koje ne koriste fosilna goriva odnosi se svega 24 odsto isplata u okviru mehanizama za obezbjeđivanje kapaciteta. Među njima su prvenstveno baterijska skladišta i upravljanje potrošnjom. Prirodni gas je pojedinačno najzastupljeniji među podržanim tehnologijama, dok značajan dio podrške i dalje odlazi i na kapacitete na ugalj i lignit.
Pročitajte još:
- Bugarska, Turska, Azerbejdžan i Gruzija potpisale sporazum o partnerstvu u oblasti čiste energije
- Brže izdavanje dozvola ključno za razvoj obnovljivih izvora energije na Zapadnom Balkanu
- FERK razmatra izmjene pravila o snabdijevanju elekričnom energijom
Izvještaj ukazuje i na rastuću potrošnju električne energije u data centrima. Njihova potrošnja mogla bi dostići 134 TWh do 2030. godine, a 199 TWh do 2035. godine, što bi činilo 4,5 odsto ukupne potrošnje električne energije u EU. Zbog toga države članice uvode posebne uslove za priključenje velikih potrošača na mrežu, a pojedine zahtijevaju i da obezbijede fleksibilnost potrošnje.
Podrška fleksibilnosti elektroenergetskog sistema postoji u 18 država članica, uglavnom kroz mjere usmjerene na baterijska skladišta električne energije. Ipak, njihovo uvođenje i dalje se u velikoj mjeri odvija tržišnim putem.
Istovremeno, ACER ukazuje na značajan rast ograničavanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. To znači da sve veći instalirani kapaciteti solarnih elektrana i vjetroelektrana ne garantuju da će sva proizvedena energija biti preuzeta u elektroenergetski sistem.
ACER ukazuje i na mogućnosti smanjenja troškova kroz saradnju među državama. Mehanizmi za obezbjeđivanje kapaciteta u jednoj zemlji mogu smanjiti rizik od nedostatka električne energije u susjednim državama koje ih nemaju i do 66 odsto. Zajednička procjena potreba za proizvodnim kapacitetima mogla bi smanjiti potrebu za dodatnim kapacitetima za 34 odsto.
Energetski portal


