Srbija je u prethodnim godinama ostvarila značajan napredak u razvoju obnovljivih izvora energije, zahvaljujući novim vjetroelektranama, solarnim projektima i sve većem broju kupaca-proizvođača. Ipak, uprkos rastu investicija i uspješno sprovedenim aukcijama, sektor se danas suočava s ozbiljnim izazovima – od usporavanja izdavanja dozvola i problema sa priključenjem na mrežu, do regulatornih promjena koje bi mogle da odlože realizaciju novih projekata za više godina.
Razgovarali smo sa Danijelom Isailović, menadžerkom Udruženja OIE Srbija, o tome koliko je Srbija danas blizu ostvarenja svojih energetskih i klimatskih ciljeva, zbog čega je razvoj obnovljivih izvora usporen, kakvu ulogu će imati baterijska skladišta energije i koje su ključne teme predstojeće konferencije „OIE Srbija 2026”.
Kako biste ocijenili trenutni razvoj obnovljivih izvora energije u Srbiji? Da li je Srbija danas bliže svojim energetskim i klimatskim ciljevima nego što je bila prije nekoliko godina?
– Svakako da smo bliži svojim ciljevima, imajući u vidu da su posljednjih godina izgrađeni novi OIE kapaciteti, prije svega od strane aukcijskih pobjednika, kao i kroz neke projekte koji su se osmelili da se u potpunosti okušaju na tržištu. Zaživjeli su i kupci-proizvođači (prozjumeri), čime su građani i privreda postali važni akteri energetske tranzicije.
Međutim, na pitanje da li će biti ispunjeni nacionalni ciljevi koji predviđaju 3,5 GW solarnih i vjetroelektrana na mreži do 2030. godine kako bi udio OIE dostigao 45 odsto, danas sam manji optimista nego prethodnih godina. Mi trenutno na mreži imamo 824 MW vjetroparkova, računajući tu Čibuk 2 i VE Kostolac, koji su u probnom radu. Intenzivno se gradi još oko 200 MW vjetroparkova. Što se tiče solara, zajedno sa prozjumerima, imamo manje od 400 MW na mreži. To ukazuje na to da je u Srbiji za 12 godina izgrađeno ukupno oko 1,2 GW vjetroparkova i solarnih elektrana, a da bi u naredne četiri godine, do 2030. godine, trebalo da bude izgrađeno i priključeno tri puta više od toga.
Voljeli bismo da se to desi, ali realno poznavanje tržišta ukazuje da je još samo za nekoliko projekata, uglavnom aukcijskih pobjednika, izgledno da budu izgrađeni u tom periodu. U Srbiji se trenutno dešavaju neke čudne stvari i donose odluke čije posljedice energetska tranzicija može osjećati niz godina. Razvoj OIE projekata je usporen, sa realnom mogućnošću da bude i potpuno zaustavljen. Kao što je poznato, izmjenama regulative od 21. maja donesena je odluka o odlaganju izrade studija priključenja do posljednjeg kvartala 2029. godine. Kako je to prvi korak u razvoju vjetroparkova i solarnih elektrana, to praktično znači da će se u proces ishođenja dozvola krenuti tek od 2030. godine, a u samu izgradnju tek 2035. godine.
Dodatno, izvjestan broj investitora suočen je sa problemima u ishođenju dozvola i diskriminacijom. Radi se o 1,2 GW projekata naših članova, kao i o izvjesnom broju drugih investitora koji su položili bankarske garancije vrijedne desetine miliona evra operatoru prenosnog sistema, čime su se obavezali da će izgraditi elektrane. S druge strane, u procesu izdavanja dozvola oni su usporeni ili zaustavljeni okolnostima na koje nikako nisu mogli da utiču. Zbog toga smo podnijeli inicijativu da se izmijene sporni članovi uredbe kako bi se spriječila aktivacija bankarskih garancija i pružio novi život ovim projektima.
U FOKUSU:
- Njemačka ostaje važan partner u procesu energetske tranzicije Zapadnog Balkana
- ABB Srbija Forum tehnologije i inovacija 2026: Dan posvećen znanju, tehnologiji i partnerstvu
- TEB Forum 2026: Putokazi za budućnost energetike Centralne i Istočne Evrope
Posljednjih godina zabilježen je značajan rast investicija u solarne i vjetroelektrane. Koji su ključni faktori doprinijeli ovom razvoju i da li očekujete da se takav trend nastavi i u narednom periodu?
– Prije svega, imali smo dva uspješna kruga aukcija kao izuzetno kompetitivne procese koji su bili korisni za sve. EPS je dobio jeftinu zelenu energiju, a investitori siguran otkup na 15 godina. Naši članovi koji su učestvovali i osvojili aukcijsku premiju brzo su i efikasno izgradili svoje projekte. Žao nam je što i ostali nisu tako agilni, ali svakako očekujemo da izgrade svoje kapacitete kako ne bi došli u situaciju da im bankarske garancije budu aktivirane.
Takođe, očekujemo da se u skladu sa trogodišnjim planom održi i treći krug aukcija, ali za sada nema nikakvih signala da će on uskoro biti raspisan.
Koliko je postojeći sistem podsticaja za obnovljive izvore energije u Srbiji uspješan u privlačenju novih investicija? Da li su potrebne dodatne izmjene regulatornog okvira kako bi tržište nastavilo da raste?
– U Srbiji smo prije deset godina, kada je riječ o podsticajnim mjerama, imali sistem feed-in tarifa. Kao i u svim evropskim državama, takav vid podsticaja bio je neophodan za projekte solarnih elektrana, vjetroelektrana, malih hidroelektrana i biogasnih postrojenja i zahvaljujući njemu napravili smo prve korake u sektoru OIE. Nakon toga su došle aukcijske premije kao znatno manje profitabilan vid podsticaja, ali sistem koji je investitorima donio sigurnost u smislu otkupa električne energije i balansiranja. Podjednako je važno i to što je aukcijski sistem donio niske otkupne cijene električne energije, pa je EPS dobio značajan kapacitet zelene energije po povoljnoj cijeni.
Aukcijski sistem podsticaja i dalje je na snazi, imajući u vidu da trogodišnji plan predviđa tri kruga aukcija. Nažalost, još nema informacija o tome da li će se i kada oni realizovati. Uz sve to, smatramo da su neophodne dodatne regulatorne promjene, kao i donošenje novog trogodišnjeg plana aukcija.
Priredila: Milena Maglovski
Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA
