U trenutku kada energetska tranzicija postaje jedno od ključnih razvojnih pitanja u regionu, sektor obnovljivih izvora energije u Republici Srpskoj nalazi se između ubrzanog investicionog ciklusa i sve izraženijih sistemskih ograničenja. Iako je posljednjih godina zabilježen značajan rast projekata solarnih elektrana i drugih kapaciteta iz obnovljivih izvora, istovremeno se otvaraju pitanja stabilnosti tržišta, regulatorne predvidivosti i adekvatnog institucionalnog okvira koji bi pratio takav razvoj.
U tom kontekstu došlo je do okupljanja proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora kroz novoformirano udruženje, čiji je cilj da sektoru obezbijedi zajednički i institucionalni glas prema donosiocima odluka. Naglasak je na potrebi da se povežu interesi investitora, stručne javnosti i regulatornih tijela, uz stav da obnovljivi izvori energije predstavljaju ne samo energetsko već i šire razvojno pitanje. O svim razlozima osnivanja udruženja, stanju u sektoru i ključnim izazovima razgovarali smo sa Zoranom Jankovićem, predsjednikom Udruženja proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora (UPEOI).
Šta je bio glavni razlog osnivanja UPEOI i koja je misija Udruženja?
– UPEOI je osnovan iz potrebe da proizvođači energije iz obnovljivih izvora dobiju institucionalni glas i sagovornika koji će objediniti interese investitora, stručne javnosti i donosilaca odluka. Posljednjih godina sektor obnovljivih izvora energije doživio je značajan razvoj, ali su se paralelno pojavili brojni izazovi koji zahtijevaju zajedničko djelovanje.
Naša misija nije samo zaštita interesa članova, već stvaranje održivog energetskog sistema koji će Republici Srpskoj donijeti energetsku sigurnost, nova radna mjesta, tehnološki razvoj i značajne investicije. Smatramo da obnovljivi izvori energije nisu samo energetsko već i razvojno pitanje.
Kako ocjenjujete trenutno stanje sektora obnovljivih izvora energije u Republici Srpskoj?
– Sektor obnovljivih izvora energije trenutno se nalazi pred ozbiljnim izazovima koji nisu isključivo posljedica tržišnih kretanja. Dio odgovornosti snose i institucije koje su godinama imale dovoljno vremena da pripreme energetski sektor za promjene koje su bile potpuno predvidive.
Proizvođači električne energije iz solarnih elektrana investirali su na osnovu evropskih energetskih politika, očekivanog rasta potrošnje zelene energije i najava uvođenja CBAM mehanizma. Međutim, danas se suočavamo sa situacijom u kojoj CBAM praktično nije iskorišten kao razvojna šansa za domaću privredu, nije formirana domaća berza električne energije, a privreda nema mogućnost da kroz domaće tržišne mehanizme kupuje zelenu energiju i ostvaruje konkurentsku prednost na evropskom tržištu.
Istovremeno, Bosna i Hercegovina godišnje uvozi električnu energiju vrijednu više stotina miliona maraka, dok se domaći proizvođači u pojedinim periodima suočavaju sa cijenama koje ne pokrivaju ni osnovne troškove poslovanja. To pokazuje da problem nije nedostatak proizvodnje, nego nedostatak strateškog upravljanja energetskim tržištem.
U FOKUSU:
- Nove uredbe u Srbiji: Mjere za smanjenje emisija i unapređenje upravljanja otpadom
- Procredit banka – održivost počinje iznutra
- Investitori spremni, projekti čekaju: Šta koči razvoj i izgradnju novih OIE projekata u Srbiji
Koje su trenutno najveće prepreke za razvoj novih projekata iz oblasti obnovljivih izvora energije?
– Najveća prepreka danas nije sunce, vjetar niti tehnologija. Najveća prepreka je nepostojanje tržišnog okvira koji prati razvoj proizvodnih kapaciteta.
Godinama upozoravamo da će masovnija izgradnja solarnih elektrana dovesti do viškova energije u određenim satima. U isto vrijeme, nije razvijeno tržište skladištenja energije, nije uspostavljena domaća berza električne energije, nisu razvijeni mehanizmi dugoročnih ugovora između proizvođača i privrede, niti su stvoreni uslovi da domaća industrija koristi zelenu energiju kao odgovor na CBAM.
Investitori su uradili svoj dio posla. Sada je red da institucije urade svoj.
Da li investitori imaju stabilan i dovoljno predvidiv regulatorni okvir?
– Iskreno, ne u dovoljnoj mjeri. Investicije u energetici planiraju se za period od 20 do 30 godina i svaka ozbiljna investiciona odluka zasniva se na predvidivosti regulatornog i tržišnog okruženja. Posljednjih godina svjedočimo situaciji u kojoj se investitorima uvode novi troškovi i obaveze koje nije bilo moguće predvidjeti u trenutku donošenja investicione odluke. Najbolji primjer za to je distributivna mrežarina za proizvođače električne energije iz obnovljivih izvora.
UPEOI je više puta upozoravao da ovakve mjere predstavljaju ozbiljan udar na ekonomiku već realizovanih projekata. Smatramo da je riječ o nametu koji nema razvojni karakter i koji dodatno opterećuje sektor koji već trpi posljedice rekordno niskih tržišnih cijena električne energije.
Kada investitor uloži desetine miliona maraka na osnovu jednih ekonomskih pretpostavki, a zatim mu se tokom eksploatacije uvode novi parafiskalni troškovi, šalje se poruka da pravila nisu stabilna. Takva praksa povećava percepciju rizika i direktno utiče na spremnost za nova ulaganja. UPEOI smatra da je neophodno hitno preispitati model obračuna distributivne mrežarine za proizvođače i uspostaviti regulatorni okvir koji neće retroaktivno narušavati ekonomsku održivost postojećih investicija.
Energetska tranzicija ne može se graditi na stalnom povećavanju troškova onima koji u nju ulažu vlastiti kapital. Solarne elektrane nisu ugrožene suncem, nego nepredvidivim troškovima koji se pojavljuju nakon što je investicija već realizovana.
Intervju vodila: Jasna Draagojević
Intervju je objavljen u Magazinu Energetskog portala ČISTA ENERGIJA
