Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF) objavila je 16. izdanje Izvještaja o stanju planete za 2026. godinu, koji donosi pregled stanja globalnog biodiverziteta. Prema podacima iz izvještaja, Indeks života na planeti (LPI), koji prati promjene u populacijama divljih vrsta širom svijeta, zabilježio je njihov prosječan pad od 72,9 odsto u periodu od 1970. do 2022. godine. Najnoviji podaci pokazuju da se veličina praćenih populacija u prosjeku smanjivala za 2,5 odsto godišnje.
Ipak, autori izvještaja naglašavaju važnu metodološku razliku: ovaj procenat označava prosječan trend promjena u veličini populacija na praćenim lokalitetima, a ne ukupan gubitak broja jedinki ili nestanak vrsta na Zemlji. Zbog toga se u stručnoj terminologiji koristi izraz „pad“, a ne „gubitak“.
U odnosu na prethodno izdanje iz 2024. godine, ovogodišnja analiza obuhvata veći broj podataka, sa 295 dodatnih vrsta i 967 dodatnih populacija.
Tri sistema pokreću najveći gubitak prirode
Iako su gubitak staništa, prekomjerno iskorišćavanje prirodnih resursa i klimatske promjene među glavnim prijetnjama biodiverzitetu, izvještaj ukazuje i na dublje, sistemske uzroke njegovog narušavanja. Dok se ulažu napori u oporavak pojedinačnih vrsta, na njih istovremeno utiču širi procesi koji dodatno ugrožavaju prirodu. Prema izvještaju, najveći dio štete povezan je sa tri globalna sistema:
- Energija: Sagorijevanje uglja, nafte i gasa za potrebe domaćinstava, saobraćaja i industrije glavni je izvor emisija gasova sa efektom staklene bašte, koje pokreću klimatske promjene i ugrožavaju ekosisteme.
- Hrana: Poljoprivreda je vodeći uzrok gubitka i degradacije staništa, a značajno doprinosi i emisijama gasova sa efektom staklene bašte. Posebno su ugrožene slatkovodne vrste, čije su populacije zabilježile pad od 85 odsto. Među glavnim pritiscima na riječne i jezerske ekosisteme su zagađenje i izgradnja brana koje ometaju migraciju vrsta.
- Finansije: Usmjeravanje kapitala utiče na to koje će se industrije razvijati, a koje će se smanjivati, pa time i na stanje prirode. Tokom 2023. godine oko 7,3 biliona američkih dolara usmjereno je u aktivnosti štetne po prirodu, dok je za njenu zaštitu i obnovu izdvojeno svega 220 milijardi dolara.
S-kriva i pozitivne tačke preokreta
Stručnjaci upozoravaju da tradicionalne mjere zaštite prirode nisu dovoljne da zaustave negativne trendove, već da je potrebna promjena čitavih sistema. Izvještaj zato uvodi koncept „pozitivnih prelomnih tačaka“, prikazan kroz S-krivu koja obuhvata tri faze promjena: stvaranje uslova, ubrzavanje i stabilizaciju. Kada se dostigne određeni prag, promjene počinju da se šire i ubrzavaju, a njihovo sprovođenje postaje jednostavnije i jeftinije.
Tri sistema obuhvaćena izvještajem nalaze se u različitim fazama promjena:
- Energetski sistem: Energetski sektor već je prešao pozitivnu prelomnu tačku. Solarna energija danas je najjeftiniji izvor nove proizvodnje električne energije u većini zemalja svijeta, dok su električna vozila činila 24 odsto svih novih automobila prodatih u svijetu tokom 2024. godine. Ipak, prelazak sa fosilnih goriva i dalje nije dovoljno brz, zbog čega su među prioritetima dalja elektrifikacija i povećanje udjela obnovljivih izvora energije.
- Sistem hrane i poljoprivrede: Promjene u ovom sistemu još su u početnoj fazi. Potrebno je podsticati održivu poljoprivrednu proizvodnju, trgovinu koja doprinosi očuvanju prirode i značajno smanjiti količinu bačene hrane.
- Finansijski sistem: I finansijski sektor je tek na početku procesa promjena. To podrazumijeva obustavljanje ulaganja u aktivnosti štetne po prirodu, uključivanje klimatskih rizika u procjenu finansijskih odluka i smanjenje jaza u finansiranju zaštite biodiverziteta, koji trenutno iznosi 942 milijarde američkih dolara.
Primjeri oporavka vrsta pokazuju da je promjena moguća
Razlike u promjenama biodiverziteta među regionima odražavaju različit intenzitet pritisaka na prirodu tokom posljednjih pet decenija. Najveći pad zabilježen je u Africi, Južnoj Americi i na Karibima, kao i u Aziji i Pacifiku. U Evropi i Sjevernoj Americi veliki dio negativnih uticaja dogodio se još prije 1970. godine, pa je biodiverzitet u tim regionima već tada bio znatno narušen.
Ipak, izvještaj donosi i primjere koji pokazuju da mjere zaštite prirode mogu da daju mjerljive rezultate. Oporavak pojedinih populacija tigrova, slonova, zelenih morskih kornjača i tune plavorepke pokazuje da zajedničko i dugoročno djelovanje može da promijeni negativne trendove.
Broj tigrova u divljini porastao je sa oko 3.200 u 2010. na približno 5.700 u 2025. godini, što predstavlja povećanje od više od 70 odsto. Ovakav rezultat povezuje se sa koordinisanim djelovanjem vlada, lokalnih zajednica i drugih partnera u zaštiti ove vrste.
Oporavak je zabilježen i kod zelene morske kornjače, koja je 2025. godine prešla iz kategorije ugroženih vrsta u kategoriju najmanje zabrinutosti na Crvenoj listi IUCN-a. Do toga je došlo nakon pet decenija koordinisanih napora u oko 80 zemalja u kojima se ova vrsta gnijezdi.
Slični primjeri dolaze i iz mora. Populacije atlantske i pacifičke tune plavorepke, koje su bile ozbiljno ugrožene zbog višedecenijskog prekomjernog izlova, oporavile su se zahvaljujući mjerama država, privrede i potrošača. Prema izvještaju, nijedna od ove dvije vrste danas se ne smatra prekomjerno izlovljenom niti vrstom koja izaziva veliku zabrinutost.
Kada je riječ o južnoafričkim savanskim slonovima, slika je složenija. Njihova brojnost opada na velikom dijelu areala, a vrsta je i dalje globalno svrstana u kategoriju ugroženih. Međutim, na pojedinim područjima u Južnoj Africi zabilježen je rast populacija tamo gdje lokalne zajednice predvode upravljanje zemljištem koje dijele sa slonovima.
Ovi primjeri pokazuju da je oporavak vrsta moguć kada se mjere zaštite sprovode dosljedno i tokom dužeg perioda. Ipak, prijetnje biodiverzitetu ostaju prisutne, a za promjene velikih razmjera potrebni su politička odlučnost i dugoročno sprovođenje mjera.
U tom kontekstu, izvještaj ističe i značaj „nauke o nadi“, koja ukazuje na važnost jasnih ciljeva, ostvarivih planova i uvjerenja da zajedničko djelovanje može donijeti rezultate. Prema autorima, upravo povezivanje pojedinaca, zajednica, sektora i država može da podstakne promjene neophodne za očuvanje prirode.
Energetski portal
