U Srbiji se suzbijanje komaraca još uvijek vrši na odraslim formama komaraca, često iz aviona.
Mada ovaj pristup jeste efikasan ako se sprovede na pravi način, on je istovremeno ograničen na relativno male površine na koje, kada je brojnost velika, novi komarci mogu doletjeti poslije nekoliko dana. Onda je, da bi ih se riješili, potreban još jedan tretman, piše za Klima101, dr Dušan Petrić sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.
Takođe, svi biocidi (otrovi) za suzbijanje odraslih komaraca štetni su i za ostale insekte, i zbog toga je ovakav način suzbijanja zabranjen u većini evropskih zemalja.
Sa druge strane, razvijen je veliki broj metoda za suzbijanje komaraca koje se baziraju na poznavanju biologije različitih vrsta ili grupa vrsta i zbog toga su visoko specifične – ali su i izrazito efikasne i ekološki manje štetne.
Postoje, primjera radi, velike razlike između „riječnih” i „kućnih” komaraca: kod prvih se odrasle jedinke javljaju pošto voda poplavi jaja položena u zemlju pored rijeka, pa se nova generacija javlja samo poslije porasta nivoa rijeka, dok kod potonjih ženke polažu jaja na površinu vode, i njihov razvoj je kontinuiran u toku sezone.
Ukoliko se, najčešće usljed neznanja, metode tipične za suzbijanje „riječnih” komaraca primijene na „kućnog komarca”, rezultati će biti razočaravajući.
Uzeću Dunav kao primjer na kome ću objasniti suzbijanje „riječnih“ komaraca, a zatim iznijeti razlike u pristupu borbi protiv „kućnog“ (kućni komarac, Culex pipiens, vektor virusa Zapadnog Nila) i „kontejnerskog“ komaraca (azijski tigrasti komarac, Aedes albopictus, vektor denga, čikungunja i Zika virusa).
Pročitajte još:
- 3,75 miliona KM za zaštitu životne sredine: Federacija BiH usvaja Akcioni plan za 2025. godinu
- Svjetski dan zaštite životne sredine – Zajedno protiv zagađenja plastikom
- Obnova šuma može znatno doprinijeti hlađenju planete, pokazuje nova studija
„Riječni” komarci: Pravovremena primjena bakterijskog toksina
Ženke „riječnih“ vrsta komaraca polažu jaja u zemlju, birajući mjesta koja će biti plavljena u toku narednih deset godina i na kojima mogu da prežive niske zimske temperature (-25°C).
U narodu vlada uvjerenje da se komarci javljaju kada Dunav počne da opada, i ono jeste djelimično tačno jer je percepcija vezana za pojavu odraslih jedinki.
Međutim, komarci tj. njihove larve se zapravo javljaju (pile) kada rijeka počne da raste i voda pokrije jaja. Larve se slabo kreću, koncentrisane su na relativno maloj površini koja je 1000 puta manja od one na koje se iz izvorišta pored rijeka za svega nekoliko dana razlete izuzetno mobilne odrasle jedinke.
Larve i lutke žive u vodi i razvijaju se, zavisno od njene temperature, od jedne do dvije sedmice. Larva se presvlači i prolazi četiri stupnja razvoja, a efikasno suzbijanje se može izvršiti do ranog četvrtog stupnja, odnosno u relativno kratkom vremenskom intervalu.
Larve žive samo u stajaćoj ili blago pokretnoj vodi dubine do 1 metar, a koncentrisane su pored obala izliva. Osnovni generator pojave i brojnosti „riječnih” komaraca je broj porasta nivoa Dunava iznad određenog nivoa u periodu mart – oktobar. Prva jaja položena u zemlju plavnih terena aktiviraju se kada nivo Dunava kod Novog Sada poraste iznad 200 cm, a najezde se javljaju kada nivo vodostaja pređe 400 cm.
Iz iznijetog je jasno da je suzbijanje larvi pravi izbor u borbi protiv „riječnih“ komaraca, ali i da su vrijeme i mjesto tretmana presudni za uspjeh.
Za suzbijanje larvi se može koristiti visokoselektivni egzotoksin bakterije Bacillus thuringiensis israelensis, koja je inače redovni stanovnik našeg zemljišta. Ovaj toksin je u Izraelu otkrio naučnik Joel Margalit, rodom iz Čantavira u Vojvodini.
Ovaj toksin nema nepovoljno dejstvo na veliku većinu ostalih akvatičnih organizama, suprotno biocidu za suzbijanje odraslih komaraca koji ubija sve ostale insekte, uključujući i pčele.
Precizno vrijeme tretmana (signal je porast Dunava preko određenog nivoa) i lokacija površina na kojima su prisutne larve mogu se odrediti u sprezi intenzivnog rada na terenu i modela simulacije plavljenja sa visokom rezolucijom. Podaci se zatim prebacuju u navigacione uređaje letjelica koje efikasnim tretmanima mogu smanjiti brojnost larvi preko 90 odsto i pouzdano riješiti problem uznemiravanja od strane „riječnih“ komaraca.
Nažalost, ova metodologija se ne primjenjuje u Srbiji, vjerovatno jer zahtijeva mnogo rada, a donosi mali profit.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
Izvor: Klima101
