Svakodnevni medijski izvještaji donose vijesti o ekstremnim vremenskim uslovima, prirodnim katastrofama, gubitku biodiverziteta, kao i o rastućoj zabrinutosti za sigurnost hrane i brojnim drugim nepovoljnim situacijama s kojima se čovječanstvo suočava. Reakcije na ove informacije su različite – neki ih ignorišu ili se prema njima ponašaju ravnodušno, dok kod drugih izazivaju zabrinutost, dok neki osjećaju intenzivnija i dublja osjećanja.
Ako ste osjetili intenzivan strah i uznemirenost prilikom čitanja ovakvih članaka, možda ste iskusili klimatsku anksioznost. Iako klimatska anksioznost uključuje osjećaj straha i koristi pojam anksioznost, razlikuje se od uobičajene anksioznosti. Dok se kod uobičajene često radi o brigama i strahovima koji mogu biti iracionalni ili djelimično iracionalni, klimatska anksioznost se temelji na stvarnim prijetnjama koje nam klimatske promjene donose. Kako uticaj klimatskih promjena na mentalno zdravlje još uvijek nije dovoljno istražen, prethodno napisano je vrlo značajno razumjeti kako bi stručnjaci postavili osnove za rješavanje ovog problema s kojim se ljudi suočavaju.
Ovdje bih ubacila jednu digresiju. U jednog globalnoj anketi koja je sprovedena 2021. godine, pokazano je da se mladi najviše suočavaju sa zabrinutošću u vezi sa klimatskim promjenama, i to, ukoliko posmatramo ovu kategoriju, čak 60 odsto mladih između 16 i 25 godina je iskazalo zabrinutost koja utiče na njihov svakodnevni život.
Da se vratimo na glavnu nit teksta. Vrlo je važno razumjeti razliku između pomenutih dviju anksioznosti, jer ona značajno utiče na pristup stručnjaka u razgovoru i terapiji. Kod uobičajene anksioznosti, stručna osoba treba da prepozna koji su strahovi neosnovani i da pomogne da budu zamijenjeni zdravijim načinom razmišljanja. Sa druge strane, klimatska anksioznost se priznaje kao zdrav odgovor na stvarnu prijetnju, zbog čega osjećanja tuge, straha i uznemirenosti nisu neosnovana.
Ova osjećanja mogu duboko uticati na svakodnevni život mladih, izazivajući osjećaj tuge, bespomoćnosti ili ljutnje. Mnogi mladi izražavaju osjećaj nepravednosti i ljutnje prema starijim generacijama koje nisu preduzele dovoljno akcija protiv klimatskih promjena. Takva osjećanja mogu dovesti do depresije, poremećaja sna, smanjene koncentracije, paničnih napada i opsesivnog razmišljanja.
Pristup u ovakvim situacijama treba da uključuje razumijevanje i prihvatanje osjećanja osobe, umjesto da se ona negira. Stručnjaci bi trebali pružiti podršku razvijajući emocionalne i mentalne strategije za suočavanje sa izazovima koje donose klimatske promjene.
U nastavku ću predstaviti nekoliko strategija za suočavanje koje su stručnjaci istakli. Ipak, treba naglasiti još jednom da uticaj klimatskih promjena na mentalno zdravlje još uvijek nije dovoljno istražen, te da strategije nisu usavršene. One predstavljaju različite načine na koje pojedinci mogu upravljati svojom anksioznošću. Svaka ima svoje prednosti i mane, a njihova efikasnost zavisi od više faktora na koje takođe može da se utiče kako bi ishod bio bolji.
Prva strategija usmjerena je na preduzimanje konkretnih akcija koje mogu doprinijeti rješavanju problema klimatskih promjena. Ona uključuje učenje o klimatskim promjenama, usvajanje ekoloških navika i učešće u aktivnostima koje pomažu smanjenju štetnih emisija. Kroz ovakvu strategiju pojedincima se omogućava da usmjere svoju energiju na pozitivne aktivnosti koje mogu izazvati stvaran uticaj, što dovodi do osjećaja kontrole, svrhe i nade. Ipak, postoji mogućnost da se pojavi osjećaj bespomoćnosti ako pojedinac shvati da nije sva kontrola u njegovim rukama, te da ne može dovoljno doprinijeti. Kao što se objašnjava, potrebno je pronaći ravnotežu u ciljevima i očekivanjima. Postavljanje manjih ciljeva koje je realno dostići i proslavljanje uspjeha može pomoći u motivaciji.
Druga strategija odnosi se na ignorisanje ili poricanje klimatskih promjena. Ovo može kratkoročno osloboditi osobu anksioznosti, što je nekada i potrebno. Ipak, dugoročno, uključujući da se svi ljudi okrenu ovakvom pristupu, klimatske promjene će postati još intenzivnije. Dobro je razvijati ovakvu strategiju za privremeno rasterećenje, međutim dugoročno je važno raditi i na drugim strategijama.
Kao treća, navodi se povjerenje u društvenu snagu, odnosno institucije, organizacije i društvene kolektive, da rade na rješavanju problema klimatskih promjena. Dobra strana strategije je što stvara osjećaj nade i motivacije, zato što se prepoznaje značaj kako sopstvenih tako i kolektivnih napora. Međutim, ako se pojedinac oslanja samo na vjeru u društvenu snagu, može doživjeti razočaranje zbog određenog neuspjeha. Zbog toga je važno raditi na održavanju pozitivnog stava, ne odustajati, ali i razumjeti da do značajnijih rezultata ne može doći preko noći.
Svako od nas suočava se s različitim emocijama kada je riječ o klimatskim promjenama. Kao novinar posvećen ekologiji i osoba kojoj je priroda važna, prolazim takođe kroz trenutke nade i sumnje u smisao svog rada. Ono što mi pomaže u teškim trenucima jeste saznanje da nisam sama u svojim osjećanjima i da postoje i drugi ljudi koji osjećaju sličnu zabrinutost. To je ohrabrujuće, jer zabrinutost može biti pokretač za motivaciju i akciju. Stoga je važno da otvoreno razgovaramo o svojim strahovima, zajednički prepoznajemo problem i tražimo rješenja za pozitivne promjene.
