Novo istraživanje, koje su sproveli stručnjaci sa Univerziteta u Birmingemu, otkrilo je da kombinovani uticaj mikroplastike i PFAS-a, poznatih kao „vječne hemikalije“, ima značajno štetnije efekte na životnu sredinu nego što to čini svaka hemikalija pojedinačno. Studija, objavljena u časopisu Environmental Pollution, pokazuje kako ovi zagađivači zajedno negativno utiču na vodeni ekosistem, dovodeći do ozbiljnih razvojnih problema, odloženog sazrijevanja i smanjenog rasta kod vodenih organizama.
Per- i polifluoroalkil supstance (PFAS) su hemikalije poznate po izuzetnoj stabilnosti, zahvaljujući čvrstoj vezi između ugljenika i fluora. Već decenijama se koriste u različitim industrijama, a teflon je jedan od poznatih primjera.
Iako Srbija nema značajnu proizvodnju PFAS, uvoze se velike količine koje se nalaze u širokom spektru proizvoda svakodnevne upotrebe, poput plastike, vodootpornih premaza, odjeće, sredstava za čišćenje i protivpožarnih preparata.
Pročitajte još:
- Počela šesnaesta sjednica Konferencije stranaka Konvencije o biodiverzitetu
- Zasađena prva plantaža Pančićeve omorike u Srebrenici
- Kako unaprijediti stanje evropskih voda
PFAS i mikroplastika, koji se ne razgrađuju lako i mogu se nakupiti u prirodi, često se oslobađaju zajedno iz potrošačkih proizvoda kao što su plastične ambalaže, odjeća i industrijski materijali. Da bi bolje razumjeli njihov kombinovani efekat, istraživači su koristili dafnije (vodene buve) kao model, budući da su veoma osjetljive na zagađujuće materije.
U eksperimentu su poređene dvije grupe – jedna koja nije ranije bila izložena zagađenju i druga sa istorijom hemijskog zagađenja. Oba skupa organizama izložena su kombinaciji nepravilno oblikovane mikroplastike i dvije PFAS hemikalije, pri čemu su primjećeni veći toksični efekti u odnosu na pojedinačnu izloženost.
Rezultati pokazuju da kombinovani uticaj hemikalija ugrožava kritične životne osobine, uključujući preživljavanje, reprodukciju i rast. Ovi efekti bili su ozbiljniji kod jedinki koje su ranije bile izložene zagađivačima, što ukazuje na njihovu smanjenu otpornost na dodatne hemijske izazove.
Vodeći istraživač, profesor Luiza Orsini, istakla je da razumijevanje dugoročnih efekata kombinovanih zagađivača postaje sve važnije, s obzirom na to da prethodna izloženost može oslabiti sposobnost organizama da se suoče s novim hemijskim stresovima.
Istraživači vjeruju da će nova saznanja doprinijeti boljem razumijevanju dugoročnih bioloških efekata „vječnih hemikalija“ i ukazati na potrebu za revizijom metoda za procjenu rizika u zaštiti vodenih ekosistema i javnog zdravlja.
