Prirodni materijali oduvijek su bili izvor inspiracije za čovjeka, a s rastom ekološke svijesti sve više nastojimo da ih iskoristimo na više načina i u različite svrhe. Kukuruzovina je jedan od takvih materijala – najčešće se koristi kao stočna hrana ili za proizvodnju komposta, koji služi kao ekološko đubrivo. Ipak, njena upotreba tu ne prestaje. Ova priča otkriva kako se kukuruzovina može iskoristiti na inovativne i neobične načine.
Zima je period koji se najviše koristi za pletenje cekera jer je to idealno vrijeme za rad na ovom procesu. Tokom hladnih mjeseci žene imaju dovoljno vremena da se posvete pletenju, pripremi kukuruzovine i bojenju, stvarajući trajne i lijepe cekere. Cekeri od kukuruzovine nastali u Hrvatskoj, tačnije Međimurju, putovali su čak do Dubaija.
Tradiciju na moderan način predstavlja nekoliko žena u Udruženju žena Nedelišće, a kako se pletu, koliko traju i sve druge detalje, za Magazin Energetskog portala otkrila je Dušanka Medved, predsjednica Udruženja.
Priprema materijala počinje u jesen, s berbom kukuruza, kada počinje obnavljanje zalihe kukuruzovine. Uglavnom se kukuruzovina, koju još u Međimurju zovu luščije, priprema za dvije godine unaprijed jer nikada se ne zna kakva će biti iduća, a sezona pletenja mora biti spremno dočekana.
„Nakon što je prikupimo, kukuruzovina se suši dva-tri dana, nakon čega je pripremimo. Za pletenje nam treba drveni kalup, čavlići i kliješta. Prvo se plete osnovna struktura, koja se sastoji od tračica, a zatim slijedi pletenje pozadine. Nakon toga se obrube rubovi, a potom se pletu ručke. Tako izrađeni ceker ostavlja se da se suši dva dana na toplome, a zatim se skida sa kalupa. Gotovi cekeri se stavljaju u sumpor”, kaže naša sagovornica.
Ona ističe da je kukuruzovinu prije pletenja važno dobro natopiti i ocijediti, jer bi u suprotnom mogla pucati tokom rada. Kako bi se eliminisali potencijalni štetni organizmi i produžila trajnost cekera, koristi se sumpor, koji istovremeno služi i za izbjeljivanje materijala. Za bojenje se koriste boje za tkanine – voda se prvo prokuva, zatim se dodaju boja i vlažna kukuruzovina. Proces kuvanja traje oko dva sata kako bi boja duboko prodrla u vlakna. Na kraju se kukuruzovina temeljno ispere kako ne bi ostavljala tragove na rukama ili odjeći.
U FOKUSU:
- Kad prehrambeni otpad postane resurs
- Pametna energetika tima Turbine Tech
- Vizija koja transformiše reciklažnu industriju
Spoj tradicije i ekologije
Ovaj modni detalj potpuno je izrađen od prirodnog materijala, odnosno nema lijepljenja. Za izradu jednog komada potrebno je oko pet kilograma kukuruzovine. Tokom pletenja može se dodati cvijeće, koje se može napraviti kako od same kukuruzovine, tako i platna.
Naša sagovornica kaže i da je kvalitetnu kukuruzovinu sve teže naći jer se rijetko sade izvorne sorte kukuruza. Hibridni kukuruz ima kraće klipove i kraće listove. Lome se, nisu mekani i podobni kao nekadašnji kukuruz. Osim toga, potrebno ga je i ručno brati, što se sve manje čini.
Cekere u Udruženju žena Nedelišće pletu od najmanjih do najvećih, u raznim oblicima, od četvrtastih do okruglih. Ako se ceker dobro čuva od vlage, može da potraje i do 15 godina, a ukoliko se slučajno pokvasi, potrebno je osušiti ga na prozračnom mjestu.
Zainteresovanih za ovaj zanat ima, ali neki probaju i odustanu. Obučavale su djecu u osnovnim školama i gimnaziji, a imale su radionicu u muzeju. Iznenadilo ih je da su dječaci bili zainteresovani više od djevojčica.
Prošle godine imale su festival cekera, a sve do posljednjeg komada su prodale. Umjeće izrade upotrebnih predmeta od kukuruzovine na području Međimurja osamnaesto je nematerijalno dobro na ovom prostoru koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske sa statusom trajne zaštite.
Priredila: Jasna Dragojević
Tekst je objavljen u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVA MOBILNOST
