Energetski portal, medij koji podržava veću zastupljenost i vidljivost žena u industriji zelene energije, ujedno podržava i kampanju promocije uspješnih žena koje sprovodi Udruženje Obnovljivi Izvori Energije Srbije. Riječ je o seriji intervjua sa istaknutim ženama iz ove oblasti, kako bi ohrabrio mlade žene da se obrazuju i započnu karijere u sektoru obnovljivih izvora.
Još kao djevojčica, Jelica Pešić je voljela da posmatra stvari oko sebe i razmišlja kako one funkcionišu. I danas pamti kako je u dvorištu u rodnoj Novoj Varoši satima mogla da gleda kada neko popravlja razne uređaje i mašine. Zato i ne čudi što je željela da postane mašinski inženjer – uprkos negativnim komentarima samo zato što je žena.
Na njih se, srećom, nije obazirala, pa je danas ova mlada Novovarošanka samostalni inženjer za mašinsko održavanje hidroelektrana u EPS-u. U razgovoru za portal OIE Srbija otkriva zašto je odlučila da se po završetku fakulteta vrati u Novu Varoš, koliko joj lično znači projekat revitalizacije HE „Bistrica“ i zašto bi mladima preporučila da karijeru grade u svijetu hidroenergetike i obnovljivih izvora energije.
Još od malih nogu zainteresovao Vas je svijet mašina i tehnike. Ko je njegovao ta Vaša interesovanja koja se uglavnom vezuju za dječake?
– U mojoj porodici svi su imali sklonosti ka tehničkim naukama. Mašinstvo posmatram kao jedan vid umjetnosti. Svaka mašina stvara svoj pravac u toj umjetnosti, a tehnika je unapređuje. Kao mala voljela sam da posmatram stvari oko sebe i razmišljam o tome kako nešto funkcioniše. To su možda i bile prve iteracije koje su me uvodile u svijet mašinstva. Pamtim kako sam stalno gledala kada neko popravlja razne uređaje i mašine, bilo u našem ili komšijskom dvorištu. Bila sam u stanju da popravku gledam satima. To me je odvajalo od druge djece, naročito djevojčica jer su one imale druga interesovanja. Još tada sam željela da mašine i njihov rad potpuno upoznam i željela sam da postanem mašinski inženjer.
Završili ste srednju Tehničku školu u Novoj Varoši, a zatim, kao đak generacije upisali Mašinski fakultet, smjer hidroenergetika, gdje ste takođe proglašeni za najboljeg studenta. Da li ste se tokom školovanja susretali sa predrasudama da ste izabrali „mušku“ profesiju?
– Ne mislim da je mašinstvo „muška“ profesija. Naprotiv. Žene se i te kako dobro snalaze u svim granama mašinstva, ravnopravno sa muškarcima. Podjednako se trudimo da svoj posao radimo najbolje što umijemo. Kada sam izabrala da mašinstvo bude moj poziv, bilo je i negativnih mišljenja i komentara baš zato što sam žena. Međutim, ni tada, a ni sada, ne marim za takve komentare. Ljubav i motivacija koje i dan danas gajim prema svojoj profesiji, bile su mnogo snažnije. Sada, poslije završenih studija, sa ponosom kažem da sam inženjerka mašinstva.
Nakon fakulteta, vraćate se u rodni grad i zapošljavate u EPS-u, u hidroelektrani „Bistrica“. Šta je presudilo da donesete tu odluku, pomalo neobičnu za mladu osobu jer odlazite iz Beograda i zapošljavate se u javnom preduzeću?
– Izabrala sam smjer hidroenergetika, što je značilo da sam željela da radim ili u samoj hidroelektrani ili u postrojenju koje je vezano za pumpe i ventilatore. Imala sam razne ponude za posao, čak i za rad na fakultetu, ali moje srce je željelo u Novu Varoš. Hidraulička snaga vodenih tokova Uvca zajedno sa znanjima stečenim na katedri za hidroenergetiku bili su prekretnice u mom životu da se vratim u svoj rodni kraj i zaposlim se u „Elektroprivredi Srbije“. Željela sam da svoje znanje poklonim svom gradu, mojoj Novoj Varoši. Život ovdje je nekako drugačiji, mirniji. Nakon završenih poslovnih obaveza dovoljno vremena može da se iskoristi i da naučite nešto novo, da se posvetite porodici, druženju… Beograd je za mene bio previše dinamičan, više mi prija mirnije okruženje.
Očekuje nas revitalizacija HE „Bistrica“. Koliko je to za Vas lično značajno i na koji način ćete učestvovati u tom projektu?
– Da, tako je. Na projektu revitalizacije HE „Bistrica“ usavršiću znanja stečena na fakultetu, ali i moći praktično da ih primjenim. Za mene će ovaj projekat biti od velikog značaja i postaće bitna referenca u mojoj inženjerskoj karijeri. Kao inženjerka koja trenutno radi na HE „Bistrica“ učestvovaću u razmjeni znanja sa kolegama iz oblasti mašinstva kako bi projekat bio u velikoj mjeri optimalniji.
Šta učite od žena inženjera u EPS-u? Da li Vas starije koleginice upozoravaju da ćete morati više da se dokazujete samo zato što ste žena?
– U objektima Limskih hidroelektrana sarađujem sa inženjerkom građevinarstva i, naprotiv, nema potrebe da se dokazujemo, dijela govore za nas. Ravnopravno dijelimo mišljenja sa kolegama inženjerima i činjenica da smo žene ne utiče na izgradnju naše inženjerske karijere. Imam odlična iskustva radeći u „Elektroprivredi Srbije“ i velika mi je čast i zadovoljstvo da sam dio jednog tako dobrog kolektiva. Od kolega imam neizmjernu podršku i pomoć, trudili su se da me upoznaju kako sa mašinskim, tako i sa elektro dijelom postrojenja. Baš sam zadovoljna i sa radošću odlazim na posao, ima li šta ljepše od toga. Investiranje u kadrove je najbitnije ulaganje u jednom preduzeću. Motivisanje mladih inženjera da svoju karijeru grade u najvećoj domaćoj energetskoj kompaniji, da ostanu u svom gradu, svojoj zemlji, preuzmu odgovornost, jeste ono što sigurno donosi dobar rezultat.
Šta biste poručili nekim mladim djevojkama iz malih gradova – da li da studiraju mašinstvo i tehničke nauke i karijeru grade u svijetu hidroenergije i obnovljive energije?
– Mladim budućim studentkinjama najprije bih poručila da slijede svoje snove, da uče, usavršavaju se i ne odustaju od svojih ciljeva. Tokom studija naučila sam da redovan rad i istrajnost pobjeđuju i da će se sav uloženi trud isplatiti jednog dana. Svijet hidroenergetike i obnovljivih izvora energije sa inženjerima stvara sponu ojačanu znanjem, radom, inovacijama, stvara spoj sa prirodom. Zbog toga bih svim mladim djevojkama preporučila da studiraju mašinstvo i tehničke nauke.
Izvor: OIE Srbija
