Međunarodni institut za primijenjenu sistemsku analizu (IIASA), u svojoj novoj studiji koja se bavi istraživanjem sistema upravljanja otpadom, pokazao je da je postizanje nultog curenja otpada u vodene ekosisteme do 2030. godine malo vjerovatno. Štaviše, ukoliko ovaj cilj ne bude postignut, on će dalje ugroziti sve povezane ciljeve održivog razvoja.
Procjene su da će se stvaranje komunalnog otpada na globalnom nivou povećati između 20 do 68 odsto do 2050. godine, u zavisnosti od odabira nekoliko pretpostavljenih socioekonomskih puteva u budućnosti. Ono što dodatno zabrinjava jeste da sastav otpada postaje sve složeniji, a bez unapređenja njegovog tretmana, posljedice bi mogle da budu dodatno pogoršane.
U ovom trenutku, sa preko 60 odsto čvrstog komunalnog otpada se loše upravlja, od čega se oko 30 odsto spaljuje na otvorenom prostoru, oko 20 završi na deponiji, a preko 15 odsto ostane razbacano u prirodi. Kada je riječ o zagađenju mora, najveći dio otpada dolazi sa kopna, od čega je oko 80 odsto plastika.
Neadekvatno odlaganje otpada zabilježeno je u svim glavnom okeanskim basenima, plažama, rijekama, jezerima, a kako se navodi u studiji, čak i u udaljenim sredinama kao što su Arktik i Antarktik.
Pročitajte još:
- NA DNU OKEANA I DO 11 MILIONA TONA PLASTIKE
- ŠTA SU MRTVE ZONE U VODENIM PODRUČJIMA I GDJE ĆE SE POVEĆATI?
- PROIZVODNJA I POTROŠNJA PLASTIKE MOGLA BI DA SE UTROSTRUČI DO 2060. GODINE?
Istraživači su se ovom prilikom usmjerili na otkrivanje žarišta curenja kopnenog otpada u vodene ekosisteme, a takođe su i utvrdili koje su rijeke, jezera i obalna područja posebno ugrožena. Najveći procenat, oko 70 odsto, curenja komunalnog čvrstog otpada dešava se u Africi, Kini, Indiji i Južnoj Aziji.
Kako objašnjavaju, veliki problem jeste jaz u razumijevanju koliko pravilno upravljanje otpadom može da bude značajno, pa i ključno, u rješavanju različitih uticaja na životnu sredinu. Njihova analiza je pokazala da je potrebno što prije uspostaviti standardizovan okvir za praćenje stvaranja, sastava i tokova otpada.
Pogrešno je, kako navode, da se fokus postavi na pojedinačne tokove otpada. Primjera radi, ukoliko plastični pribor za jednokratnu upotrebu bude zamijenjen papirnim, količina papirnog otpada će se povećati. Zbog toga treba postaviti takve ciljeve koje obuhvataju višestruke tokove otpada istovremeno, odnosno uspostaviti kružni sistem upravljanja otpadom.
Energetski portal
