Neizvjesna budućnost vodonika?

Posljednji događaji ukazuju da je takozvana revolucija vodonika možda više bila prolazni entuzijazam nego održiva promjena. Prije nekoliko godina, postojalo je čvrsto uvjerenje da će vodonik naći primjenu u transportu. Međutim, trenutna situacija pokazuje da je vodonik na ivici razočaranja. Skorašnji izvještaj Bloomberg New Energy Finance (BNEF) predviđa da će zeleni vodonik ostati znatno skuplji nego što se ranije očekivalo, potkopavajući viziju Ursule fon der Lajen iz 2021. godine o vodoniku po cijeni od dva eura po kilogramu.

Problem leži u proizvodnoj neefikasnosti koja je postala očigledna. Istraživanja iz 2020. i 2023. godine ističu nerealna očekivanja postavljena za vodonik, što pokazuje da je energetska strategija Evropske unije bila preuranjena, kako se navodi na sajtu Transport & Environment.

Uprkos izazovima, prerano je potpuno odbaciti vodonik. Određene oblasti, kao što su pomorski i vazdušni transport, kao i industrija đubriva, i dalje u velikoj mjeri zavise od goriva na bazi vodonika tamo gdje alternative poput elektrifikacije ili bioenergije ne uspijevaju.

Pročitajte još:

Međutim, tranzicija ka rješenjima na bazi vodonika kao što su e-amonijak, e-metanol i e-kerozin ispunjena je finansijskim preprekama. Potrebne su milijarde investicija za pokretanje ovih projekata, ali tradicionalne naftne kompanije oklijevaju da se obavežu, a novi tržišni učesnici teško obezbjeđuju finansiranje bez garantovanog kupca.

Evropska unija pokušala je da se suoči sa ovim izazovima osnivanjem Evropske banke za vodonik (EHB), koja je trebala da podstakne ekonomiju vodonika putem konkurentskih aukcija, međutim, ni to nije ispunilo očekivanja.

Ipak treba imati u vidu da alternativna goriva i dalje nisu dovoljno održiva da kompenzuju predviđeni porast saobraćaja. Ako se ne uvedu politike za ograničenje rasta avio-sektora, emisije iz ovog sektora neće se smanjiti dovoljno brzo, što bi moglo čak da dovede do dodatnih 960 miliona tona CO2 do 2050. godine.

Šira primjena regulatornih mjera, kao što su kvote za goriva na bazi vodonika u sektorima pomorstva i avijacije, mogla bi podstaći ove industrije na prelazak ka čistijim energetskim rješenjima. Na kraju krajeva, dok Ursula fon der Lajen ostaje čvrst zagovornik vodonika, realnost zahtijeva revidirani, pragmatičniji pristup.

Energetski portal

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti